Genijalni stand up komičar Jerry Seinfeld vratio se daskama koje život znače „ludim, nabrijanim i nepotrebnim socijalnim eventom“. Da ne mislite da je to moja kritičarska ocjena ovog nastupa emitiranog na Netflixu u svibnju prošle godine, to je doslovan opis ovog eventa iz usta samog Jerryja…
„Seinfeld“ je bila serija koju sam obožavao, kao i velik dio moje generacije, tada 20-somethinga, koji su odrastali na „Alanu Fordu“ i filmovima Dušana Kovačevića i Slobodana Šijana. Serija koja govori ni o čemu, kako ju je Jerry ingeniozno opisao u jednom interviewu, emitirala se kroz cijele 90-e i u Americi je od skromnih početaka postala najpopularniji sitcom desetljeća, a i šire. Seinfeld, koji je karijeru započeo kao stand-up komičar, bio je prvi koji je probio magičnu brojku od milijun dolara po epizodi, a serija je imala i neponovljive karaktere: njega, Elaine, Kramera i, naravno, Georgea Constanzu koji je bio alter ego koautora serije Larryja Davida i nešto poput TV verzije Boba Rocka. Ljubitelji serije sigurno se sjećaju i posljednje dvodijelne epizode gdje njih četvero završi u zatvoru pa na suđenju gdje se suočavaju sa svima onima koje su povrijedili tijekom emitiranja serije (a takvih je bilo podosta).
Završetkom snimanja ekipa se razišla k’o rakova djeca, no nitko od njih nije uspio ponoviti uspjeh „Seinfelda“ jer su likovi koje su glumili jednostavno stvarali preveliku sjenu. Najdalje je dobacila Julia Louis-Dreyfus koja je glumila glavni lik u vrlo dobroj seriji „Veep“ („Potpredsjednica“), ali Elaine je ipak Elaine… „E-e-Eleno, srce ludo izgubljeno“, pjevali su onomad ITD Bend. Jerry i Larry David dobivali su brojne nemoralne ponude da nastave seriju, spominjale su se cifre od pet milijuna dolara po epizodi, no odlučili su hrabro otići dok su bili na vrhu.
(Doduše, ovo je nešto što ni mnogi ljubitelji „Seinfelda“ ne znaju, ali cijela ekipa „Seinfelda“ ponovno se okupila u sedmoj sezoni Davidove vlastite serije „Curb Your Enthusiasm“ ili „Bez oduševljenja, molim“ gdje glume sami sebe kako dolaze u Los Angeles i započinju pripreme za novu, povratničku sezonu „Seinfelda“. To je najbolja sezona ove i inače sjajne serije: ekipa je razvalila, najvećim dijelom su improvizirali na kostur Larryjevog scenarija, i svakako bacite oko da se uvjerite zašto su ova četvorka bili i ostali najbolji).
A što se samog Jerryja tiče, on se povukao od svjetala reflektora, oženio se, podobivao djecu, nastupe je reducirao na minimum, a jedini znak života bila je web serija „Comedians in Cars Getting Coffee“ gdje ćaska s prijateljima iz svijeta show biznisa. Iskreno, nije mu to ništa ni trebalo: zahvaljujući konstantnim reprizama, „Seinfeld“ je i dalje zlatna koka za svoje tvorce, donoseći im godišnji prihod od par stotina milijuna dolara, a nisu morali ni orati ni kopati. Zbog toga je ovaj Jerryjev stand-up nastup, održan u dupkom punom njujorškom Beacon Theatreu u listopadu 2019., podigao velike valove: bio je to njegov prvi stand-up nastup još od kraja 90-ih.
Ako vas naziv ovog specijala „Jerry Seinfeld: 23 Hours to Kill“ podsjeća na Jamesa Bonda, na dobrom ste tragu. Plakat filma je u tom stilu, trailer također, a na početku vidimo Jerryja kako leti helikopterom na Manhattan, no kad ga obavijeste da je gužva tolika da se ne može parkirati a kamoli sletjeti Jerry, odnosno njegov dubler, skače u rijeku Hudson, da bi ga potom vidjeli u backstageu dvorane kako skida mokro ronilačko odijelo i, odjeven po modi bečkih konobara s početka prošlog stoljeća (sve crno plus bijela košulja) izlazi pred publiku uz zvučnu pratnju big band orkestra. Veliki ulazak, svakako, no kad se spusti zavjesa, vidimo da je pozornica zapravo spartanski ogoljena: samo mikrofon na stalku, osnovni alat za rad svakog stand-up komičara, a u pozadini mali stolić s bocom vode. Rider mu je stvarno skroman, ako ne računamo helikopter…
Ono što je uslijedilo je sat vremana starog, dobrog Jerryja. A to znači: prvo, nema politike. Nema Trumpa i ostalih, time se nije bavio ni u doba najveće popularnosti a, osim toga, Trumpa su svake noći roštiljali voditelji noćnih programa i nema se tu ništa novo za reći. Drugo, nema psovanja; najgore što ćete iz Jerryja izvući je „pišalo“ ili da nešto „sucks“. I treće: imate dojam gledajući ovaj specijal da nije prošlo 20 godina od njegovih zadnjih nastupa.
Jerry je vrlo staromodan, netko bi rekao i zastarjeo. Velik dio programa odnosi se na opisivanje prednosti i nedostataka mobitela. Da, mobitela, kao da smo u 1998. a ne u 2021. Doduše, u par navrata spomenut će iPhone koji je izum novog milenija ali inače, ovo je mogla biti tirada osmišljena kao scenarij za nikad snimljenu epizodu „Seinfelda“. Čovjek niti u jednom trenutku ne spominje društvene mreže. Totalni povratak u 90-e.
Za razliku od mnogih mlađih kolega sa scene koji se zakopaju za mikrofon i stoje tamo poput kipa djevice Marije, Jerry je vrlo pokretan za svojih 65 godina koliko je tada imao. Napravio je dobru kilometražu trčeći s jedne strane bine na drugu, u jednom trenutku je legao na pozornicu i atletski brzo se potom ustao (ja sa svojih nepunih 50 to ne bih mogao). Ima osjećaj za upravljanje publikom, iskustvo starog rutinera, a i publiku su sigurno činili uglavnom ljubitelji serije kojima je mogao čitati i kolumnu iz „Glasa Koncila“ i ovi bi uživali k’o praščići u blatu.
Nastup se može podijeliti u dva dijela. Teme o kojima je pričao u prvom dijelu, osim gore pomenutih mobitela, bile su izlasci, švedski stol, američka poštanska služba, prijenosni wc-i, golf (koji je po njemu skraćenica za Get Out Leave Family)… Sitne zgode i nezgode iz svakodnevnog života, kao što smo i navikli od možda i ponajboljeg observacijskog komičara današnjice. Neke teme mi nisu sjele, npr. Pop-Tarts tijesto koje je bilo jako popularno u Americi 60-ih godina: nikada to nisam jeo, nije mi poznat kontekst, pa mi je uletilo tupilo od nekuženja što bi rekao mali Robi K. iz rahmetli Feral Tribunea.
U drugom dijelu Jerry nas je poveo „u svoj mali svijet“ i priča o svom braku (i o braku općenito). Iako je to prvi put da je uživo govorio o tako osobnoj temi, nisam baš bio oduševljen. Jednostavno, ne zanimaju me ničiji bračni problemi jer, da sam htio bračne probleme, oženio bih se i imao iskustvo iz prvog reda do mora. Iako je u pravu kada kaže da je brak “dvoje ljudi koji se trude ostati zajedno bez da izgovore „Mrzim te!“, sve mi to zvuči kao da je posljednja knjiga koju je pročitao u životu „Muškarci su s Marsa, a žene s Venere“ koja je objavljena, pogađate, početkom 90-ih. Mislim, sve što trebate znati o braku naći ćete u još jednom biseru 90-ih, „Bračnim vodama“. Više puta sam rekao: to nije sitcom, to je reality show. Puno bolji od Jerryjevih opservacija.
No, svakako preporučujem da bacite oko na ovaj nastup, pogotovo ako ste voljeli Seinfelda onda kada ga je trebalo voljeti. Mlađim generacijama ova vrsta humora možda se neće dopasti, posebice onima koji se više furaju na Louis C. K.-a i njegovu vrstu crnog i nekorektnog humora, ali ovo je klasični Seinfeld – profesionalac koji se drži te svoje „istosti“ i njegova publika od njega to i očekuje. I on im je to isporučio.
Gledajući ovaj nastup tih sat vremena brzo mi je prošlo i većinom sam guštao. Problem je: što uraditi s preostala 23 sata u danu?
Nazi Soup Hadžo
P.S. Moja omiljena lajna, zato što je tako jebeno istinita i pogodila me tamo gdje sam najtanji: „Moj omiljeni tip intimne veze: ja volim tebe, ti voliš mene, a nikada se u životu nećemo sresti“.
zlihadzoponovojase 