U Muzeju likovnih umjetnosti jučer je otvorena izložba „Nastavit će se… Strip i vizualna kultura u Hrvatskoj“. Ekipa i ja smo iskoristili opciju otvorenih vrata i bacili oko prije nego što je bila službeno otvorena, nestrpljivi kao klinci kojima je kvartovski sladoledar obećao bespla slaju. I mogu vam reći da je vrijedilo doći…
Muzej likovnih umjetnosti nastavlja sa svojom proklamiranom politikom odmaka od „visoke“ ili „uzvišene“ umjetnosti i otvaranja prema nekim novim, mlađim generacijama koje ne možete privući izložbama poput zbirke našičkih vlastelina obitelji Pejačević. Ne kažem da je to loše, naravno, ali današnjim degeneracijama to je prahistorija, kao da novim klincima koji slušaju hip hop i elektroniku pokušavaš prodati Deep Purple ili Led Zeppelin. Ali strip ili film, to ima prođu i kod nas matoraca koji smo gutali stripove još dok smo bježali od dinosaura i kod mlade, pa i najmlađe publike.
Stoga, čim smo čuli da će se nova izložba u MLU baviti stripom, trojka koju su činili baba V., baba T. i ja kao najveća baba od svih smo se razbrojili i dogovorili: to moramo ovjeriti. Iako je službeno otvorenje bilo zakazano za uobičajenih 19 sati i to isključivo online, nama se dopala opcija otvorenih vrata Muzeja za sve zainteresirane posjetitelje od 15 do 20 sati pa smo se, naoružani maskama i u punoj ratnoj spremi (foto aparati, diktafoni, papir i olovka, bar u mom slučaju) ukazali tamo. Baba T. i i ja smo ponijeli najprikladniju moguću masku, onu sa strip motivima, čisto da budemo u điru i paseu.
A otkud izložba o hrvatskom stripu u Osijeku? Pa, riječ je o postavu Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba u sklopu lijepe međuinstitucionalne suradnje: ova izložba izložena je u MSU u rujnu prošle godine, a osječki Muzej prvo je gostovanje izložbe nakon ZG-a iz razloga što je Osijek, kako veli kustosica Jasna Jakšić, oduvijek bio važno mjesto na strip karti Hrvatske. Uostalom, iz Osijeka dolazi Borivoje Dovniković Bordo, najstariji i još uvijek aktivni strip crtač u HR, a tu su i mlade snage poput Marka Dješke ili Helene Janečić koji su preuzeli štafetu od posustalih veterana.
U Osijeku je ipak završio samo dio izložbe iz MSU-a, iz jednostavnog razloga što je zagrebački muzej prostorom znatno veći od osječkog. Stoga je OS-ZG ekipa napravila odabir materijala koji su prilagodili prostoru MLU-a ali su zadržali sve autore koji su bili predstavljeni i u Zagrebu. Umjesto da to bude klasična retrospektivna izložba, odlučili su svaku prostoriju Muzeja iskoristiti tako što će izložbu podijeliti u deset tematskih cjelina koje prate povijest i razvoj stripa u Hrvatskoj, ali i propitkuju što je strip kao samostalna (deveta) umjetnost, odnosno koje su to tajne veze stripa i drugih oblika umjetnosti poput filma, humora, karikature, praktičnog dizajna, plakatne umjetnosti koja ima snažne i dominantne elemente stripa itd. Tako tu imamo različite teme poput Strip i animacija, Strip i ilustracija, Strip i film, Strip i humor, Strip i kultne tiskovine, Strip i komunikacije, Strip u muzeju…
Cilj izložbe je sagledati strip kroz njemu bliske umjetničke i medijske forme, ali i predstaviti veze stripa i grafičkog dizajna, ilustracije, slikarstva, fotografije… Postav također želi otvoriti prostor za raspravu o produkciji, najprije nekomercijalnog, autorskog stripa koji ima ne samo umjetničku važnost, već i komunikacijski i edukativni značaj. Također postav izložbe pokazuje strip u Hrvatskoj od tridesetih godina do današnjih dana s projekcijom njegove budućnosti kroz modele produkcije i obrazovanja, razmjene, umrežavanja i međunarodne suradnje.
Izložba je okupila originalne table i radove 80-ak autorica i autora, svih onih koji u našem stripu nešto znače. Kronološki ona tako obuhvaća prvi službeni hrvatski strip, „Vjerenica mača“ Andrije Maurovića iz 1935., meni jako zanimljiv ne samo zato što je bio prvi, već i zato što je glavna junakinja žena, koja je vrlo realistično prikazana, ne kao bespomoćna dama u nevolji prenaglašenih atributa već kao prava bad-ass proto feministica, što je za ono vrijeme bilo dosta progresivno i napredno.
Među zastupljenim autorima mnogo je poznatih imena stripa, od kojih su neki poznatiji u bijelom svijetu nego ovdje, poput Mirka Ilića, legendarnog člana važne stripovske grupacije Novi kvadrat u sklopu časopisa Polet koji je značajan i za HR strip umjetnost, no ime je stekao radeći preko velike bare, u Americi. Sličan put prošao je i Igor Kordej recimo, pa i veliko strip ime Marvela Esad Ribić, a tu je i Osječanin (trenutno Zagrepčanec) Marko Dješka čiji strip također naginje Marvelovoj stilizaciji. Baš zato što su mnogi poznatiji vani nego ovdje, ovakve izložbe su dobrodošle da ih se predstavi i na našoj sceni.
Tu su i neupitne legende domaćeg stripa poput Milana Trenca, Otta Reisingera, Waltera Neugebauera, Nedjeljka Dragića, pa sve do novih i današnjih strip autora poput Mihaele Erceg, Klare Rusan, Ene Jurof, Korine Funjak… Zanimljivo, a o tome sam malo popričao i s kustosicom, među tim novim imenima mnogo je djevojaka, što je svakako dobra vijest za medij koji se često (opravdano) smatra „muškim“ medijem, plus autorice unose neke nove perspektive, nove teme i poglede na društvo u kome živimo a koje prema ženama često nije blagonaklono. I zato takvim konzervama kao udarac u stomak dođe to što ih već u prvoj prostoriji u prizemlju dočeka strip tabla „Holy Horny dyke“ Helene Janečić kao odličan primjer lezbijskog stripa sa scenama ljubljenja, žvaljenja i soft porna koje čistuncima sigurno neće dobro sjesti. Ali, strip je oduvijek bio sredstvo pomicanja granica; Helena nije prva koja radi takve stripove, ali je sjajan primjer saživljenosti osobnih preferenci i autorskih sklonosti koja se trudi demistificirati položaj i ulogu žene u društvu.
Mi iz ekipe smo stara garda, veterani solunskih (stripovskih) ratova, tako da nam je ova izložba dobro došla i da se prisjetimo nekih sjajnih stripova koji su nas oblikovali dok smo bili mali idioti kako bi danas postali veliki idioti 🙂 . Kad sam vidio Ivicu Bednjaneca i njegovog „Nježnog“ sav sam se raznježio: kad sam bio mali, stari mi je s jednog puta u Zagreb donio strip album s ukoričenim epizodama Nježnog koji je, kao i mnogo toga drugoga, nastradao kada je svojedobno voda poplavila podrum zgrade u kome sam čuvao brojne dragocjenosti poput Poleta, Feral Tribunea, riječkog Vala…
Pa Joško Marušić, možda i najbolji satiričar onog „mračnog“ doba čije su strip table „Strip s predumišljajem“ redovito izlazile u Poletu krajem 70-ih i početkom 80-ih, a sjećam se i njegovih kratkih, „hogarovskih“ strip tabli iz serijala „Danas jesmo sutra nismo“. Joško je bio sjajan u podjebavanju ondašnjeg društveno-političkog sustava, ali uvijek u rukavicama, uvijek negdje između redaka, dovoljno kratak i jasan da bude razumljiv prosječnom čitatelju a opet nikada otvoreno napadački da bi ga dežurni cenzori uzeli na zub.
Slično je kratak i oštar bio i Ico Voljevica i njegov legendarni Grga koji je društveno-političke događaje onog vremena komentirao iz pozicije malog, običnog čovjeka kome svi seru po glavi. To je, mislim, još jedan od ciljeva ove izložbe: naglasiti da strip nije samo vizualno važan medij, već je to i odličan medij za prenošenje određenih poruka, rješavanje gorućih problema u društvu, borba protiv stereotipa i slično. Strip često obrađuje aktualne teme, kako nekad tako i danas, pa se tako jedan od izloženih stripova bavi Covidom.
Naravno da je tu i neizostavni Dubravko Mataković s nizom svojih radova, od „Protmana“ do serijala „Overkloking“. Zamjerio sam organizatorima što pri slaganju izložbe nisu uvrstili ništa od njegovih ranih radova s malim Ivicom koje je objavljivao u osječkom omladinskom listu Ten, a koje i dan danas smatram njegovim najboljim radovima, jer je bio mlad i lud, kao i ja, a danas smo stari i ludi no to nije više to. Zanimljivo je kako su pri koncipiranju izložbe kustosice vodile računa i o tome da srodni autori budu postavljeni jedni uz druge. Tako u prvoj prostoriji s temom Film i idoli imamo jednog do drugog Matakovića i Vinka Barića s njegovim kultnim „Lavandermanom“ i jednom od posljednjih epizoda iz serijala o Baroknom čovjeku, „Barokni čovjek kontra Borovog krilca“ iz 2020., a u sljedećoj prostoriji do Matakovića stoji njemu sličan autor Matija Pisačić.
Svatko će na izložbi pronaći nešto za sebe, od starijih generacija do mlađih. Ima tu stripova iz SMIB-a, Modre laste, Maurovićevog Starog mačka, antistripa „Tupko“ Nedeljka Dragića, „Huljice“ Radovana Domagoja Devlića, Borovnice i njenih avantura… Tu su i dva jako dobra animirana filma, „Glorija s Kotomorske katedrale“ Matije Pisančića i animirani film Marka Dješke, a možete pogledati i dokumentarac „Strip u Hrvatskoj“ koji se nedavno prikazivao na HRT3. Posebno preporučujem salu gdje se prikazuje suodnos stripa i plakata iz onog i današnjeg vremena, gdje imate nezaboravnu naslovnicu Poleta s Tomom Gotovcem kao Supermenom, pa do plakata Krešimira Certića za Art & Music festival u Puli ili plakata Igora Hofbauera za koncert benda The Ex u Ksetu-u u listopadu 2000. (bio tamo i sjajno se proveo). Naravno, tu je i neponovljivi Mirko Ilić s plakatom za klasik YU kinematografije „Ko to tamo peva“, ali i također svevremenskim plakatom za izložbu stripa „Novi kvadrat“ iz 1978., svojevrsnog vizualnog manifesta jedne nove, sjajne, dolazeće garniture mladih autora koja je za strip bila onoliko važna koliko i novi val za glazbu.
Naravno, izložba će uključiti i brojne popratne programe. Bit će tu predavanja, jedno će održati autorica izložbe Irena Jukić Pranjić, dok u travnju gostuju Bojan Krištofić i Dubravko Mataković. Bit će i radionice za odrasle i za djecu u suradnji s udrugom Hrvatski autorski strip, a u sklopu izložbe održat će se i promocija stripa osječkog autora Tihomira Matijevića. Bit će tu i stručna vodstva i još svašta nešta. Zainteresirani mogu kupiti i platnene cekere s motivima izložbe, a posebno trebam istaknuti katalog uz izložbu koji je kvalitetom i obujmom (240 stranica) rijetko viđen na ovim prostorima. Bogato opremljen katalog ima i svoju cijenu, naravno, koja nije jeftina ali pravi stripoljupci neće žaliti ni kune.
Možda je jedini pravi problem u vezi s ovom izložbom taj što ti ni sat i pol nije dovoljno da sve pogledaš kako bog zapovijeda, toliko je zanimljivih sadržaja, tako da ću svakako morati doći još jednom i drugi put se koncentrirati na radove kojima ovaj put nisam posvetio dovoljno pažnje. Ili, kako bi to Mačkodlak mudro rekao: prvi put smo išli drugim putem, a drugi put ćemo ići prvim putem… 🙂
U svakom slučaju izložba koju apsolutno i toplo preporučujem, koliko topla može biti preporuka od zlog kritičara bez srca. Izložba će biti otvorena do 13. lipnja, a posjetitelji ju mogu doći pogledati uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera (max. 20 osoba, ponesite maske). Ako i ovo uspijete propustiti, e onda ste stvarno beznadežni slučajevi…
Stari mačor Hadžo
zlihadzoponovojase 