Eto mene u Istri. Jebiga, tu i tamo moraš ljeti zaraditi neku kintu da bi po zimi trošio k’o čovjek na kurve i kockanje, ili proćerdao na putovanja, koncerte i tako to. Ali, prije nego što sam napustio Osijek, imao sam vremena brzinski odraditi jednu „putničku izložbu“ koja se u ponedjeljak otvorila u Kulturnom centru.
Izložba ima naziv „Moj dan – život djece i mladih Roma“ i dio je projekta „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo“ kojega provodi Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, a sufinanciran je iz Europskog socijalnog fonda. Ovo je njezino treće uprizorenje, nakon Zagreba i Varaždina.
Kustosica izložbe Karla Pudar naglasila je u uvodnoj besjedi kako je cilj ovog projekta ukazati na položaj djece i mladih Roma u hrvatskom društvu, koje od vršnjaka razlikuju nepovoljne okolnosti odrastanja te nedostatak podrške i prilika. Dokumentaristički radovi nastali su s namjerom jačanja svijesti pripadnika većinskog naroda o problemu diskriminacije te kako bi doprinijeli rušenju stereotipnih stavova o Romima.
Izložba donosi priče o životu djece i mladih Roma iz cijele Hrvatske kroz šest kratkih dokumentarnih video radova redateljica Martine Globočnik i Morane Ikić Komljenović, a u produkciji kuće Fade In. Autorice u svojim radovima prate djecu i mlade Rome tijekom jednog dana i pričaju nam njihovu životnu priču, ali otkrivaju i njihove planove za budućnost. Takav dokumentaristički pristup, koji gledatelja uvodi u svakodnevicu djece i mladih pripadnika romske nacionalne manjine, ocijenjen je kao najpogodniji za dočarati životne probleme mladih Roma u Hrvatskoj.
U ovih šest dokumentarističkih video radova mladi Romi govore o tome što ih zanima, čime se bave, kakvi su im planovi i s kakvim teškoćama se susreću zbog romskog podrijetla i predrasuda prema njihovoj zajednici. U filmovima kažu da često moraju skrivati svoje podrijetlo kako bi se bolje uklopili u većinsko društvo i kako bi im se pružile prilike koje ne-romska djeca imaju. Neugodne situacije su česte, no unatoč tome optimistični su u odnosu na svoju budućnost jer žele raditi i omogućiti sebi i svojoj obitelji bolji život.
U osnovi, životi mladih Roma ne razlikuju se mnogo od života mladih, pripadnika većinske zajednice, osim što im se ne pruža dovoljno prilika i podrške. Mnogi mladi Romi su talentirani – sviraju, crtaju, igraju nogomet… Tu je, recimo, 13-godišnji Stiven koji živi u romskom naselju u blizini Murskog Središća i odmalena se zainteresirao za popravljanje bicikala u čemu je postao pravi majstor. Uključio se i u rad lokalnog kazališta i lokalnog tamburaškog sastava te se na taj način uspio povezati s drugom djecom s kojima se druži i izvan kazališta.
19-godišnja Antonija živi u SOS dječjem selu u Ladimirevcima kod Osijeka gdje je došla prije deset godina iz Međimurja nakon što je izdvojena iz obitelji zbog loših odnosa. Završava srednju školu za fizioterapeuta i kaže da više ne osjeća veliku pripadnost ni prema svojoj obitelji ni prema svom rodnom kraju. Svjesna je važnosti obrazovanja i želi ostati u Osijeku, možda upisati studij sestrinstva i tako si osigurati budućnost.
11-godišnji Aleksander iz sela Mačkovec kraj Čakovca odmalena se pokazao kao odličan crtač i dogurao je do toga da se svi njegovi radovi u trenu rasprodaju na izložbama i umjetničkim priredbama. Jedan zanimljiv detalj koji govori o položaju Roma danas: Aleksandrovi roditelji pokušali su dići kredit za kuću, no budući da imaju tipično romsko prezime (Oršuš) odbijeni su. Potom su „kroatizirali“ prezime u Kovačić, otišli u istu banku i ‘ladno podigli kredit.
Pravi primjer teške životne priče, ali i optimizma i vjere u sebe, je film o 24-godišnjoj Melaniji iz zagrebačkog naselja Ferenščica kojoj je na fakultetu dijagnosticirana leukemija. Unatoč tome što je bolest u remisiji, postoji opasnost da se vrati, no Melaniju to ne sprečava da uživa u životu: uči korejski jezik, pleše u hip-hop plesnoj skupini, ima svoj YouTube kanal, glumi u predstavama te se vratila na Ekonomski faks.
17-godišnji Nenad iz romskog naselja pored Slavonskog Broda zacrtao si je drugačije ciljeve od većine svojih romskih vršnjaka: želi završiti školu za plinoinstalatera, pronaći posao u struci, a tek tada razmišljati o curi, braku i sličnim pizdarijama. Priča kako se većina njegovih vršnjaka već oženila sa 17, neki čak imaju i djecu, a važnost školovanja pokazao je kada je, kao mladi perspektivni nogometaš, dobio poziv da se pridruži mladoj ekipi NK Dinamo, no on je to odbio kako bi mogao završiti školu. Svaka čast!
I na kraju tu je 11-godišnja Željka, također iz romskog naselja kraj Slavonskog Broda, koja je kao najstarije dijete u obitelji na sebe preuzela brigu o mlađoj braći. Jedna je od rijetkih Romkinja koja je rano naučila hrvatski, pa je naučila i svoju staru kako bi ova mogla ići u trgovinu ili banku. Pomaže i ostaloj djeci, uglavnom romskoj, u školi i pokazala je visoku razinu samostalnosti za romsko dijete što će joj sigurno pomoći u životu.
Et voila, šest osobnih priča mladih Roma kroz koje se nazire i društveni kontekst današnjice u kojem žive i odrastaju, a posebno svjesno ili nesvjesno izražavanje predrasuda prema njima. Prikazujući osobne priče, ovi filmovi doprinose rušenju takvih stereotipnih stavova, posebice onih koji posljedice siromaštva poistovjećuju s etničkim podrijetlom.
Naime, kako je u uvodnoj besjedi istaknuo ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Vladi Alen Tahiri, materijalne prilike u kojima žive i odrastaju pripadnici romske zajednice često su presudna činjenica pri formiranju njihove budućnosti. Više od 40% romskih kućanstava nije priključeno na gradsku vodovodnu mrežu, 10% ih nema struju, a 50% nema sanitarni čvor. Vrtić i srednju školu pohađa tek svako treće romsko idijete, a postotak napuštanja osnovne škole izrazito je visok.
Ravnatelj Kulturnog centra Ivan Kristijan Majić rekao je kako je ovo savršena izložba za KC te je pozvao Osječane da ju dođu ovjeriti u što većem broju. Ako vam se to čini zanimljivim, imajte na udu da se izložba može pogledati do 3. lipnja, od ponedjeljka do subote od 10:00 do 20:00 sati, uz pridržavanje svih propisanih epidemioloških mjera. Dakle, one dosadne maske, dezinficiranje ruku, mjerenje temperature i sva ostala čuda pandemijskog svijeta u kome živimo…
CD ROM Hadžo
zlihadzoponovojase 