Dojmljivim ali predugim nastupom Hrvatskog baroknog ansambla jučer je službeno otvoren jubilarni deseti Koncertni ciklus grada koji donosi puno lipih stvari i svašta nešta pa bi bila greota to propustiti, pogotovo u ovo pandemijsko-lockdownovsko vrijeme kada je svaki uspješno održan koncert uspjeh za scenu.
Ako se možda pitate kako to da se Koncertni ciklus grada održava već desetu sezonu a vi nemate pojma o tome, to je zato što se manifestacija donedavno zvala Osječka glazbena srijeda ili popularnije OGS. U međuvremenu je Kulturni centar Osijek preuzeo vodstvo nad programom, osmišljen je raspored po kojem se svirke neće održavati isključivo srijedom kao do sada, pa je i promjena imena bila logična.
Grad je još jače stao iza ovog projekta, uključila se i županija i Ministarstvo kulture, tako da će se, počevši od četvrtka, 28. listopada, osječkoj publici predstaviti bogat i raznovrstan koncertni program u izvedbi trenutno vodećih glazbenika i ansambala klasične glazbe. Bit će tu i nekih „teškaša“ poput poznatog pijanista Lovre Pogorelića, gitarista Petrita Cekua, Zagrebačkih solista, BC Brass Kvinteta, Mie Pečnik i brojnih drugih.
A među te „teškaše“ spada i Hrvatski barokni ansambl, najznačajniji hrvatski ansambl posvećen interpretaciji glazbe, ne biste nikad pogodili, baroknog razdoblja. Postoje već dva desetljeća, redovito nastupaju na svim važnim glazbenim festivalima u zemlji i inozemstvu te su ostvarili suradnje s ponajboljim svjetskim umjetnicima, specijalistima za izvođenje barokne glazbe. A da, snimaju i CD s izvedbama skladbi Georga Philippa Telemanna (1681. – 1767.) koji je činio i program sinoćnjeg koncerta.
Kad se spomene razdoblje baroka, površnim poznavateljima klasike poput mene na um padaju neka svima dobro poznata imena poput Bacha, Handela ili Vivaldija, no ni Telemann nije tamo neki levat bez zasluga za razvoj i uspjeh baroka na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Dapače, mnogi ga smatraju podjednako važnim kao i ona poznatija trojka, a uz Bacha svakako najvećim njemačkim umjetnikom baroka. A to što većini nas možda nije poznat, a jebajiga, nije imao dobrog menadžera da ga pogura, štajaznam… 🙂
Koncert je imao simpa naziv – „Telemannia“, a u Osijek je došlo njih sretnih 13 izvođača. Nadam se da sam ih sve dobro prebrojao. Umjetnički voditelj programa bio je Stjepan Nodilo (blok flauta), ansambl uključuje i koncertnu majstoricu Lauru Vadjon te pojačanje za novu natjecateljsku sezonu, mladog talijanskog glazbenika Maura Colantonija kao viola da gamba koju do sada nisu imali u ansamblu. Upravo su Nodilo i Colantoni bili najsjajnije zvijezde na sinoćnjem nebu punom zvijezda iako, kao što je Vadjon istaknula u obraćanju publici, svaki član ansambla je vrstan solist, no solo dionice ne mogu dobiti svi, što ovisi o vrsti nastupa i programu koji izvode.
Nodilova flauta obilježila je uvodni „Koncert za blokflautu, gudače i continuo u F-Duru“ izveden u svedenom obliku sa samo sedam samuraja na sceni, da bi im se ostatak ekipe pridružio u sljedećoj, raskošnoj fantaziji „Fantasia polonaise“ koja je na najbolji način demonstrirala virtuoznost ovog ansambla. U sjajnoj Colantoniovoj obradi, ansambl je pokazao kako se bešavno spaja poletna i razigrana glazba baroka sa zvucima mađarskog čardaša i etno motivima glazbene tradicije istočne Evrope koje kao da su došle iz Lisztove kajdanke.
„Koncert za blokflautu, violu da gamba, gudače i continuo u a-molu“ bio je vjerojatno highlight cijelog nastupa, pravi vatromet kvalitetne svirke i uživljene interpretacije, da bi nakon toga uslijedila kraća, nježnija „Sonata a Doi Violini“ Francesca Uspera gdje su instrumente ukrstile Laura Vadjon i Helga Korbar. Kraj službenog dijela pripao je suiti „Burlesque de Quixotte“, svojevrsnoj posveti kultnom Don Kihotu gdje su odlično spojili elemente vesele, razuzdane burleske i tužnih, sjetnih trenutaka uz povremene kratke ali efektno ubačene motive iz španjolskog glazbenog nasljeđa.
Da su tu završili, ovo bi bio odličan koncert. Znate kako Jinxi kažu: „Treba stati kad je najbolje“? HRBA je trebao tu stati ili, ako su se već odlučili za bis, da to bude nešto kraće, efektnije. Umjesto toga dobili smo ne bis nego biščinu, epsku skladbu koja je trajala k’o ruska zima, s više rukavaca nego Amazona i više lažnih završetaka od „Gospodara prstenova“. Sorry, ali too much of a good thing je, hm, too much, a ovaj koncert su nepotrebno razvukli na gotovo sat i 40 minuta. Jedva sam čekao da to završi i da odjebem odatle u troskoku.
Neke stvari su najbolje u manjim dozama. Doduše, dugotrajan aplauz na kraju koncerta pokazao je da je publika uživala u svirci i da joj duljina nije smetala. Barokni ansambl je potvrdio da spada u sam vrh hrvatske glazbene reprodukcije koji sjajno poznaju i razumiju duh jednog vremena i jednog autora, no po meni to je glazba koju ipak treba malo bolje dozirati.
Ali, drago mi je što je Glazbeni ciklus započeo, koncerti u najavi su odlični, a ako se još obistine obećanja novog gradonačelnika da će u proračunu za sljedeću godinu kultura u Osijeku dobiti znatno više love, Osijek bi stvarno mogao (p)ostati važno kulturno središte ne samo na istoku Hrvatske.
Telemanijakalni Hadžo
zlihadzoponovojase 