Božićno izdanje Koncertnog ciklusa grada u Kulturnom centru Osijek donijelo nam je nastup BC Brass Kvinteta koji nas je proveo kroz nekoliko glazbenih epoha, malo zadavio s božićnim pjesmičuljcima, ali sve u svemu lijepo je zatvorio ovogodišnje izdanje Koncertnog ciklusa.
Ako vam kratica BC Brass Kvintet ne znači mnogo u životu, evo sad će vas matori zloduh prosvijetliti: ova ekipa već je nastupila jednom u Osijeku i to prije točno sedam godina, na isti ovaj datum (21. 12.), također u sklopu Koncertnog ciklusa koji se tada zvao Osječka glazbena srijeda. Ono BC je skraćenica od Balkan Connection jer je ovaj puhački ansambl sastavljen od petorice priznatih glazbenika iz Hrvatske i regije s dugogodišnjim iskustvom u solističkom, komornom i orkestralnom muziciranju te koji su na vodećim pozicijama u najznačajinijim i najvećim orkestrima u regiji.
U odnosu na nastup od prije sedam godina došlo je i do jedne promjene u ekipi: sastav im se doduše nije mijenjao, tu su i dalje Mario Lončar na trubi (solist u Zagrebačkoj filharmoniji), Viktor Kirčenkov na rogu (također solist u Zagrebačkoj filharmoniji), Marko Ilić na trombonu (solist u Slovenskoj filharmoniji) te Krunoslav Babić na tubi (solist u Zagrebačkoj filharmoniji), inače Osječanin (ali to mu nećemo uzeti za zlo). Peti član družine, Mladen Đorđević (solist na trubi u Beogradskoj filharmoniji) pokupio je neku boleštinu tako da ga je dostojno zamijenio mladi Petar Firšt, Slovenac koji je odnedavno postao stalnim članom ZG filharmonije.
Iako je nastup bio zamišljen kao slavljenički božićni i novogodišnji koncert, sam početak bio je u tužnom tonu. Naime, kako je pojasnio Babić, koji je kao i prošli put preuzeo ulogu konferansjea, prije nekoliko tjedana napustio nas je poznati skladatelj, dirigent i aranžer Pavle Dešpalj koji je za ovu ekipu aranžirao jednu skladbu za njihov upravo objavljeni album „Opera Brass“. Na dan kada se CD pojavio, Dešpalj je preminuo te su njemu u čast izveli jednu skladbu. Prikladno, pjesma je bila tugaljivog, lirskog karaktera i, kažem, nije baš za koncert ovakvog tipa ali pokojni maestro ipak je zaslužio ovakvu posvetu.
Nastup je bio podijeljen u dva dijela. Prvi je bio nešto ozbiljniji, klasičniji, s poznatom skladbom „The Prince of Denmark’s March“ baroknog majstora Jeremiaha Clarkea, poznatu kao temu s brojnih vjenčanja diljem svijeta i svojim prepoznatljivim renesansnim zvukom, koju su slijedile vesela i prpošna „Simfonija br. 3“ Luke Sorkočevića te podjednako razigrani „Quintet“ Michaela Kamena. Sličnost postoji između ovog „Quniteta“ i skladbe posvećene majstoru Dešpalju: Kamen, poznati skladatelj filmske glazbe koji je radio i s brojnim pop i rock zvijezdama, dobio je narudžbu da napiše ovu skladbu, no prdnuo je u čabar neposredno prije nego što ju je dovršio, tako da ju je kompletirao kanadski puhački orkestar Cannadian Brass. Djela koja nisu izvorno pisana za puhače prearanžirana su majstorski, a jednako tako i izvedena.
U drugi dio programa uvela nas je suita iz poznatog baleta „Orašar“ Petra Iljiča Čajkovskog te folk tradicional „Greensleeves Fantasy“ koje su izveli istim redoslijedom i na prethodnom koncertu, pa mogu samo ponoviti ono što sam tada napisao: zanimljivi aranžmani, bogatstvo motiva, odlična međuigra svih instrumenata, kao da su momci otpustili sve kočnice.
Uslijedila je kratka pauza da se malo ovlaže suha grla, a potom se ekipa vratila s kapama Djeda Mraza na glavama i to je simboliziralo drugi dio nastupa, onaj božićni. On mi je bio manje zanimljiv jer su to sve bili već odavno prežvakani standardi koje smo čuli u milijun i kusur različitih verzija, no moram priznati da je tradicional „Frosty the Snowman“, izveden u ragtime maniru, zvučao sjajno, kao da ju izvode na nekom od mardi grass uličnih festivala u New Orleansu. Šteta što se i kod ostalih božićnih pjesmičuljaka nisu ovoliko potrudili, premda priznajem da je čak i u ovakvom recikliranju predobro poznatih motiva bilo razloga za uživati u izvedbi vrhunskih glazbenika.
Svaka čast ekipi na dobroj i kvalitetnoj svirci, ali kad se idući put vidimo to sigurno neće biti na božićnom ili novogodišnjem koncertu. Od njih očekujem da ih sljedeći put vidim izvan ovog termina i sa svjetovnim repertoarom jer od ovog božića stvarno ne mogu više disati…
Hadžo, orašar bez ljuske
http://www.bcbrass.org/?lang=hr
zlihadzoponovojase 