Prije desetak dana na cugi s frendom sam komentirao kako će ovogodišnja dodjela Porina nalikovati na Romerov čuveni film „Noć živih mrtvaca“ – među nominiranima su bila dva svježe opandrknuta glazbenika, Aki i Gnjavassimo, i bilo je za očekivati kako će oni svoje nominacije i realizirati. Smrt je uvijek dobra za biznis, što se potvrdilo i ovaj put…
U petak navečer održana je dodjela nagrada Porin, jubilarna 30. po redu. Dodjela se vratila u Zagreb, ovaj put u Boćarski dom, a bila je po običaju prenošena i preko naše katedrale zloduha, odnosno HTV-a. Naravno da prijenos nisam gledao, imao sam pametnija posla te večeri, ne sjećam se točno koja ali sam siguran da su bila pametnija, no ovogodišnje nominacije i pobjednici nagnali su me da još jednom svoju otrovnu tipkovnicu uperim prema ovoj nagradi i njezinom glasačkom tijelu kojega sam i ja član.
Prvi krug nominacija potvrdio je da je prošla godina bila dosta dobra i po pitanju kvalitete izdanja i po pitanju kvantitete. Naravno, treba ti mačeta dok se poput Indiane Jonesa probijaš kroz više od tri stotine albuma, pjesma, video spotova i ostalih kategorija, no bio sam vrlo zadovoljan svojim izborom u prvom krugu. Ali, kako to obično biva, kad se izbor suzio na tri do pet izvođača po kategoriji, malo tko od mojih favorita uspio se probiti u drugi krug. A i ono malo što se probilo na kraju je obično popušilo. Doista se ne sjećam godine kada sam toliko fulao po pitanju budućih pobjednika. I onda se pitate zašto ne igram loto…
Kod većine kategorija bilo je odmah po objavljivanju nominacija jasno tko će pobijediti, tako da su moji donkihotovski napori da proguram svoje favorite ostali bezuspješni. Neki izvođači ove su godine dobili dodatni vjetar u leđa blagodareći činjenici da su nedavno otegli papke, Aki iz Parnog valjka i Gnjavassimo.
Tako je u najsprestižnijoj kategoriji albuma godine šnjur pokupio Parni valjak za live album „Dovoljno je reći… Aki“ iako su u konkurenciji bili fenomenalni Chui s albumom „Zagreb – Berlin“ (kojima sam i ja dao glas) ili neuništivi Darko Rundek s Jazz orkestrom HRT-a s albumom „Za vašu poslijepodnevnu razonodu“. Pitanje je bi li se Valjkov album uopće našao u ovoj kategoriji da nije bilo Akijevog odapnuća, no još je važnije pitanje trebaju li živi albumi uopće biti pripušteni u glavnu kategoriju. Neovisno o činjenici što Valjak ne podnosim, a pogotovo ne u ovakvoj kombinaciji s najcrnjim talogom domaće estrade, živi albumi u startu su u prednosti u odnosu na konkurenciju jer se na njima u pravilu nalaze provjereni (s)hitovi. To govorim još od prve dodjele Porina kada je, vidi koincidencije, također trijumfirao Valjak s unplugged živim albumom „Live in ZKM“. Postoji kategorija najboljeg live albuma, koju je Valjak također osvojio, pa kao što kompilacijama, reizdanjima i albumima raznih izvođača u pravilu nije dopušten ulazak u glavnu kategoriju, tako bi trebalo biti i sa živim albumima.
Još jedan živi mrtvac očekivano je osvojio kategoriju najbolje muške vokalne izvedbe – Gnjavassimo i to za pjesmu „Zamisli“. Gnjavassimo je posthumno dobio i Porin za životno djelo i to mi je OK, jedini Porin koji ću mu tolerirati u nadi da je i posljednji i pod uvjetom da nas ta elementarna nepogoda ne nastavi terorizirati i iz zagrobnog života.
Inače, ove godine definitivno smo dobili Gnjavassima nakon Gnjavassima. Tu neslavnu titulu ponio je Matija Cvek, rijetko iritantna pojava na domaćoj sceni, koja je osvojila Porina u drugoj najvažnijoj kategoriji, onoj za pjesmu godine za duet „Trebaš li me“ s Eni Jurišić. Glasači Porina su prepoznali autotune kao pojavu u današnjoj glazbi s čime nemam problema, ali to što jednu takvu umjetnu i svake emocije lišenu pjesmu nagrađuju, e to već nije u redu. Premda, izbor je ove godine bio grozan, ja recimo nisam ni glasao u ovoj kategoriji jer svih pet pjesama sam stavio u kategoriju smeća.
Još jedna kategorija u kojoj nisam glasao je ona za najboljeg novog izvođača jer mi imena Marka Bošnjaka, Miyach ili Zvonimira Radišića apsolutno ništa ne znače, pa me jednako tako libo racku tko je nagradu dobio. „Za vašu poslijepodnevnu razonodu“ Darka Rundeka & Jazz orkestra HRT-a osvojio je Porina u kategoriji najboljeg albuma pop glazbe što je jedna od rijetkih situacija gdje su se moj glas i glasovi ostatka glasačkog tijela potrefili.
Sramotno su loši bili kandidati u kategoriji najboljeg rock albuma – Daleka obala? Vatra? Tomislav Goluban? Nije ni čudo što nam je rock scena u žešćem kurcu ako su ovo njezini najbolji predstavnici, premda mi je Goluban drag ali on je ipak bluzer. Daleka obala danas nastupa s novim pjevačem, a njihov bivši pjevač Marijan Ban dobio je Porina za životno djelo. Pitam se čime je ta ispičutura zaslužila to priznanje, za najveću količinu alkohola popijenu na domaćoj sceni? U toj kategoriji nagradu bi ipak prije trebao dobiti Mladen Grdović, mora se znati neki red… I sad zamisli buduće dobitnike Porina za životno djelo koji će znati da su morali čekati u redu iza jednog notornog pijanca kakav je Ban, dođe ti da se zahvališ organizatorima na takvoj „časti“…
Očekivano je bilo i to što je Edo Maajka dobio nagradu za album „Moćno“ u kategoriji najboljeg hip hop albuma. Da su glasali samo TikTokeri nagradu bi dobio crapper Hiljson Mandela, a da su glasali samo gledatelji „Bujice“ i sličnog šrota pobijedili bi sigurno desničarska govna iz Tram 11, tako da ovdje nema spora, kao ni u kategoriji najboljeg albuma elektronske glazbe gdje je pobijedio duo Pocket Palma, a u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe zasluženo je slavio dobitnik glavnog Porina od prije par godina, J.R. August.
Posve zasluženo Chui su osvojili Porina u kategorijama najboljeg instrumentalnog albuma te za najbolju instrumentalnu izvedbu van jazza i klasične glazbe, a Igor Kordej i Martina Leskovar nagrađeni su za najbolji ovitak njihovog albuma. Šteta što su Chui ispušili u glavnoj kategoriji, a to im se dogodilo i prije dvije godine kada je njihov sjajni „Iz kapetanovog dnevnika“ izgubio od bezličnog Pavela i albuma „Ennui“. Progresivna struja Porina očito još nije dovoljno jaka da nadvlada okoštalu, konzervativnu struju.
Trebam spomenuti i kategoriju koja ne privlači mnogo pažnje, onu za najbolji tematsko-povijesni album iliti pučkim rječnikom rečeno reizdanja. U toj kategoriji Darko Rundek je pobijedio sa svojim legendarnim albumom „Ruke“ u konkurenciji čak dva albuma Valjka i to je jedina kategorija u kojoj je Valjak ispušio, vjerojatno zato što su se glasovi raspodijelili. Zašto spominjem ovu kategoriju: tekst za reizdanje albuma „Buđenje“ napisao je moj friend Zoran Tučkar, a kao inspiracija za njega poslužila mu je pjesma „Fire Inside“ Boba Segera i njegovog Silver Bullet Banda iz 1991. Pažnju Zoranu na tu pjesmu skrenuo sam mu upravo ja tijekom jednog našeg susreta prošle godine i onda umjesto da dam glas nečemu u čemu sam i sam neizravno sudjelovao, ja mu u najboljoj Judinoj tradiciji zabijem nož u leđa. Stvarno sam ispao žešća pizda, no u svoju obranu mogu reći da svi koji me poznaju znaju da sam ionako pizda, a to je i jedna od mojih boljih osobina… 🙂
I, što reći na kraju? Porinu je definitivno potrebno jedno jače rebrendiranje kakvo je prije nekoliko godina prošao Oscar nakon čega je postalo moguće da nagrade za najbolji film pokupe filmovi poput „Mjesečine“, „Parazita“ ili „Everything Everywhere All at Once“. Prosto mi je teško povjerovati da isto glasačko tijelo u posljednjih nekoliko godina nagradi s jedne strane Urbana ili J.R. Augusta, a s druge Valjak ili Miu Dimšić. To već nije pitanje glazbenog poznavanja materije odnosno glazbenog ukusa ili neukusa, već je više dijagnoza.
A potreba za provjetravanjem glasačkog tijela više je nego evidentna. Ja sam već 20 i kusur godina zalijepljen za broj 879 i nije vrag da za svo to vrijeme nitko nije odapeo pa da malo avansiram na tom popisu. Ili to Porin i dan danas šalje pozive za glasanje mrtvim osobama bez ikakve provjere? I da li možda netko drugi u ime tih umrlih ipak glasa? Najbolje bi bilo da netko iz uprave Porina napravi tu provjeru ili, a to predlažem već godinama, javno objave tko sve čini glasačko tijelo pa će se javiti netko od ekipe i reći da taj i taj više nije živ, da taj i taj više nije u Hrvatskoj, da je taj i taj Zli Hadžo, što su sve valjani argumenti za brisanje iz glasača. Nemam ništa protiv da krenu od mene: možda više nisam podoban jer premalo pišem o domaćoj sceni (što je istina), možda se nekome ne sviđa moj otrovan nastup, nebitno, nemam problem da me cancelliraju ako će koristeći taj isti aršin temeljito pročistiti glasačko tijelo.
No, nekako sumnjam da će se to dogoditi. Sve će ostati po starom, pa mi možemo ‘ladno čekati sljedeću dodjelu i gledati tko će od glazbenika ove godine biti rika jelena što će mu/joj znatno povećati šanse za osvajanje kipića nagodinu.
Dovoljno je reći…Hadžo
zlihadzoponovojase 