Advent u Parku – Electric P @ Park kralja Petra Krešimira, 30. 11. 2018.

Ako se po jutru dan poznaje, ovogodišnje izdanje Adventa u Osijeku moglo bi se pretvoriti u debakl biblijskih proporcija… 

Lijepo kaže stara mudra poslovica: Konj koji pobjeđuje se ne mijenja. Ali ajd’ ti to dokaži konjima koji rade manifestaciju zvanu Advent u Osijeku. Tri godine se manifestacija održavala u Tvrđi, starom dijelu grada, na lokaciji koja je savršena za ovakvu svetkovinu. I sve je ferceralo. A onda su prošle godine organizatori došli na stupidnu ideju da manifestaciju premjeste na glavni trg, pored konkatedrale. Razlog je bio navodni nedostatak prostora u Tvrđi jer se nakotilo kućica pa im je trebao veći prostor. Nova lokacija je podijelila ljude; ja osobno nisam bio zadovoljan, kao ni velik broj ljudi koje znam, no to ne znači mnogo dok se broji lova i ponosno se kokodače kako se postavio novi rekord po broju posjetitelja.

Pa, kad su već krenuli uspješno uništavati manifestaciju koju su netom stvorili, zašto ne nastaviti u istom trendu? Ove godine do posljednjeg se trenutka nije znalo gdje će Advent biti, da bi nakon dva javna natječaja TZ-a „pametan netko“ odlučio da Advent ove godine rascijepe: glavni dio se održava u Parku kralja Petra Krešimira, pored obnovljenog Sokolskog doma, a drugi dio na staroj lokaciji, u Tvrđi.

Iako smo svi mi s malo soli u glavi upozoravali da je cijepanje Adventa loše jer Osijek jednostavno nema kapacitet da izdrži dvije manifestacije, lova i pohlepa su naravno pobijedili i tako smo dobili sumanutu situaciju: 30-ak kućica u parku, na središnjem dijelu manifestacije, i njih desetak na trgu u Tvrđi.

Sinoć, na prvi dan eventa, prošetao sam do Tvrđe i tamo nije bilo psa. Doslovno. Jedan zaštitar koji se klatio ne znajući što će sa sobom, zakupci štandova koji su besposleno stajali i par cura što su se grijale pored furune. I nitko drugi. I ljigava božićna mjuza koja se pušta s razglasa. Bolno je gledati taj prekrasan prostor koji je do prije dvije sezone vrvio ljudima ovako prazan.

Nešto bolje je bilo u parku gdje je postavljena velika bina i najveći dio kućica. Između bine i kućica nalazi se dvadesetak drvenih stolova za one koji žele kušati nešto iz ponude ića i pića i to nije loše osmišljeno, samo što je prostor jednostavno prevelik i prazan. Zatvorena je za promet cijela ta ulica pored Sokolskog doma čime se oslobodio ogroman prostor koji okupljeni nisu mogli popuniti. To je posebno došlo do izražaja drugog dana, u subotu, kada je neki no name DJ „peglao“ svoju bezveznu mjuzu pred poptuno praznom ulicom. Tako da, moš’ ga jebat’, razdvajanje Adventa je potpuni promašaj, premda nisam siguran ni da li bi posjet bio veći i da je samo jedan.

Naime, izgovori, izgovori. Kao, hladno je, pa ljudi nisu izašli. A prethodnih godina je kao bilo plus 20 pa je ekipa dolazila u havajka šuljama i kratkim hlačama? Kao, program nije zanimljiv. Kao da itko dolazi zbog programa, osim zanesenjaka i mazohista poput mene. Kao, petak je, a studentarija izlazi četvrtkom i subotom? Pa, Advent nije za studentariju već za cjelokupnu populaciju grada. Onaj kome se ne dolazi, taj će naći milijun izgovora.

Možda će se situacija s brojnošću publike popraviti kad započne s radom klizalište u Sokolskom domu ili kad nastupe veća imena poput Vatre (u nedjelju za dan grada) ili kad malo zatopli, a što najavljuju za idući tjedan. Ne znam, vidjet ćemo, ali ima jedna stvar koja mi se jako sviđa: radno vrijeme Adventa je do 22 sata, što znači da i koncerti koji se u parku održavaju moraju završiti do tada. Prve večeri to se ispoštovalo.

A za otvorenje ovogodišnjeg Adventa organizatori ovaj put nisu pozvali Big Bend iz Požege već – Big Bend iz Požege. Odnosno, dio Big Banda, takoreći Mini Me verziju Big Benda iz Požege. Zovu se Electric P, a osnovani su 2015. godine kao ogranak Big Banda Požega. Ima ih 11 ako sam dobro prebrojao i to: tri vokala (muškić i dvije cure), klasična pop-rock postava gitare, basa, bubnjeva i kljavijatura i četveročlana puhačka sekcija. Repertoar im se sastoji od funk, r&b, latino, pop i disco hitova 70-ih i 80-ih pa do novog doba, no bez full big benda iza sebe, ovo je običan sastav coveraša koji po milijunti put izvode već prežvakane hitove Abbe, Boney M, Jackson 5 i sličnih zlotvora.

Kao djetetu 80-ih, dopalo mi se što su iz naftalina izvukli zaboravljeni hit „Hip to be Square“ zaboravljenog benda Huey Lewis & The News ili što su se sjetili također zaboravljenog Lionela Ritchieja i njegovog latinom natopljenog r&b hita „All Night Long“, no ostatak je bio same old same old, repertoar kojeg u svojoj ponudi ima svaki bolji kirvajski bend i kojeg ne dižu čak ni odlični puhači. Hladnoća je utjecala na izostanak ikakve reakcije od strane publike koji su se radije grijali uz toplo vino ili vruće kobaje, pa vjerujem da bi ova ekipa mogla napraviti dobar štimung u nekim toplijim i klupskim uvjetima, no ja ću ih ubuduće ipak preskočiti. Ali, ponavljam, satnica se ispoštovala i do 22 sata svirkata je bila gotova, kao i cijeli program u parku.

I tako je prva večer ovogodišnjeg Adventa pokazala da je ideja o razdvajanju na dvije lokacije bila pun promašaj, a boljem dojmu odmogao je i izbor nezanimljivog benda te gadna hladnoća. Što se mene tiče, ja se nemam namjeru tamo prečesto ukazivati, no to ne znači da u prolazu neću tu i tamo navratiti i maznuti neku kobaju ili palačinku, no ne želim gubiti svoje dragocjeno vrijeme na ovakve pizdarije. Ponovit ću još jednom, jasno i glasno da me cijeli svijet razumije: zajebi eksperimentiranje, vratite nam Advent u Tvrđu, jest da je prostor ograničen i da mi je gužva znala ići na živce, ali bolje i to nego ova jeziva praznina.

Hadžo, silovatelj iz parka