Evo, polako privodim kraju izbor glazbenih singlića: nakon izbora najboljih singlića iz Hrvatske, singlića iz Srbije i singlića i regije, evo i izbora najboljih singlova za 2016. kada je u pitanju bijeli svijet.
Pravaila ste vjerujem već utvrdili, ali evo ponovit ću ih još jednom za ponavljače i one iz zadnje klupe 🙂 : uvjet da se pjesma nađe na listi je da je ovogodišnje izdanje ili aktualni singl s prošlogodišnjeg albuma, da je bila među mojim Play of the Dayevima (od svibnja do prosinca) ili da je dobila „wild card“ (singlovi objavljeni od siječnja do travnja dok nisam vodio blog). Izvođači koji su imali više pjesama u konkurenciji predstavljeni su samo s jednom.
Stoga, popnimo se zajedno Zeppelinovim stepenicama prema nebu dok otkrivam što me najviše rajcalo u godini na zalasku. (Ne brinite, nema niti jedne porno glumice 🙂 ).
30. Zakk Wylde – Darkest Hour
29. Allo Darlin – Hymn on the 45
28. Biffy Clyro – Flammable
27. Bear’s Den – Red Earth and Pouring Rain
26. Japandroids – Near to the wild heart of life
25. The Strumbellas – Spirits
24. How To Dress Well – Lost Youth / Lost You
23. Mudcrutch – Trailer
22. Mitski – Your Best American Girl
21. The Griswolds – Out of my Head
20. Spring King – The Summer
19. City And Coliur – Lover Come Back
18. Stonefox – Dreamstate
17. The Head And The Heart – All We ever Knew
16. The Wild Feathers – Help Me out
15. Lonely The Brave – Radar; Jedan meni jako drag bend, britanski Lonely The Brave, objavio je svoj drugi album „Things will Matter“, a ovo je prvi singl s njega. Ako ste voljeli njihov debi album „The Day’s War“ voljet ćete i ovaj, jer bend zvuči još žešće, još epskije i mnogo sigurnije u sebe, što se čuje i u vokalu Davea Jakesa. Stvar prati i odličan video spot očito inspiriran „Bliskim susretima treće vrste“.
14. Band Of Horses – Casual Party; BOH su se vratili svom osunčanom power pop/folk zvuku s ranijih albuma, jednostavnom i bez mnogo eksperimentiranja, a Ben u svom karakterističnom stilu cinično pjeva o tome zašto mrzi tulume: „Awful conversation at the casual party / The job, the babble on / The recreational hobbies/ No, it never stops“. Ljudi, meni je ovo prepreprejebeno, a vi recite što god hoćete…
13. PJ Harvey – The community of hope; Na svojim prethodnim albumima PJ-ica je malo previše zabrazdila u neki hermetični artizam i istraživanje britanske povijesti, a ovaj novi, „The Hope Six Demolition Project“ zvuči kao povratak u formu i to ne samo zbog procesa snimanja uživo ispred publike u londonskom Muzeju suvremene umjetnosti. Uostalom, poslušajte ovu stvar: jednostavna melodija, pamtljiv, pjevni refren te po običaju politički angažirani tekst gdje nas Harvey vodi po bespućima siromašnih kvartova Washingtona. PJ je i dalje velika umjetnica i svaki njen album ulazi u konkurenciju za album godine.
12. Green Day – Still Breathing; Nakon razočaravajuće trilogije „Uno“, „Dos“ i „Tres“, Green Day se na novom albumu „Revolution Radio“ vraćaju u formu, a to znači kratke, efektne trominutne punk pjesme s oštrim društveno-političkim komentarom na situaciju u Americi i svijetu. Tako i ovdje imamo zašećerenu pop melodiju koju ne preporučujem dijabetičarima ali i tri priče o likovima s dna društva koji se svatko na svoj način bori da preživi i uspijevaju – „I’m still breathing on my own“.
11. Chuck Prophet – Bad Year For Rock’n’Roll; Chuck Prophet je folk rock trubadur stare škole kojega se starija generacija koja prati alternativni rock možda sjeća još iz 80-ih kao predvodnika sjajnog kalifornijskog benda Green On Red. I kao solo igrač je odličan (kant)autor, što potvrđuje i na ovom najavnom singlu s albuma „Bobby Fuller Died for your Sins“: efektan zvuk starog dobrog Stratocastera uokviruje priču o ikoni rocka koju smo početkom ove godine zauvijek izgubili (Thin White Duke, David Bowie naravno). Ali može biti i generalni komentar na „stanje nacije“ kada je rock’n’roll u pitanju…
10. Rag’N’Bone Man – Human; Rag’N’Bone Man iz britanskog Sussexa je alias iza kojega se krije Rory Graham, lik koji izgleda poput istetoviranog i ispirsiranog budističkog svećenika, a zvuči otprilike onako kako bi zvučali stari blueseri iz delte Mississipija kada bi repali. Ova sjajna kombinacija bluesa, hip-hopa i soula dobitnik je nagrade Critics’ Choice Awards za 2017., a zamalo je osvojila i prestižni božićni broj 1 na britanskoj ljestvici singlova. I kod nas se stvar sve češće može čuti na radio valovima, pa očekujte da ovo bude jedan od većih hitova u prvom kvartalu 2017.
9. Against Me! – 333; Moj hit godine za 2014. bio je punk rock bend s Floride Against Me! i genijalna stvar „Transgender Dysphoria Blues“ s istoimenog albuma. Novi album se zove „Shape Shift with Me“, a ovo je prvi singl, himnična rokačina koja nastavlja bendovo istraživanje „sebstva“ i načina kako sami sebe gledamo i kako nas drugi vide. Pjevačica Laura Jane Grace je transrodna osoba rođena kao muškarac ali je prije nekoliko godina prihvatila da je u stvari žena i to je podijelila sa svijetom. Što je dobra stvar jer od tada njen bend radi sjajne albume, i ovaj novi nije iznimka.
8. Grandaddy – Way we won’t; Prošlo je deset godina od posljednjeg albuma meni jednog od najdražih kalifornijskih bendova s kraja 90-ih i početka 2000-ih, čiji album „The Software Slump“ ima svoje mjesto u mom top tenu cijele dekade. Jason Lytle i kohorta (ponovo u originalnoj postavi) novim singlom nastavljaju tamo gdje su prije duge pauze stali, prepoznatljiv gitarski riff, synth dionica ispod njega, karakterističan „boli me kita za sve“ vokal i puno, puno nostalgije. Kao što je Jason lijepo rekao u jednom intervjuu, „puno smo stariji, ćelaviji, ali zvučimo jebeno dobro“.
7. Dropkick Murphys – Blood; Perjanice bostonskog irskog punka Dropkick Murphys izbacuju uskoro novi album, „11 Short Stories of Pain and Glory“ kojeg najavljuje ovaj singl, stvar malo lakšeg tempa ali s dominantnim gajdama i sing-along refrenom kao stvorenim za zborno pjevanje na predstojećim koncertima u Beogradu i Zagrebu. Ili za zalijevanje suhih grla galonima viskija u nekom od mnogobrojnih irskih pubova u svijetu…
6. Frank Turner – The next Storm; Ako tražite najbolju pub rock stvar godine, izbor je između Dropkickovaca i ove sjajne stvari britanskog kantautora Franka Turnera koji je objavio pet albuma prije ovog posljednjeg, „Positive Songs for Negative People“, ali mu sljedbeništvo manje-više može stati u moju dnevnu sobu. Nema veze, zbog ovakvih stvari rock glazba još nije do kraja propala: odličan piano riff koji nosi pjesmu, upbeat tempo i stihovi puni optimizma o tome kako, kad te život udari u facu (a hoće on to često, stara kurva!), trebaš se ustati, obrisati krv iz nosa i nastaviti dalje. Do idućeg udarca, naravno… 🙂
5. Butch Walker – East Coast Girl; Američki singer/songwriter Butch Walker na najavnom singlu sa svog osmog albuma „Stay Gold“ pokušava nemoguće – zvučati više springsteenovski nego što sam Gazda danas zvuči i znate što – to mu odlično ide. Nakon što mu je prethodni album „Afraid of Ghosts“ bio pun tužnih pjesama kao reakcija na smrt njegovog oca, novi album donosi brže, rockerskije pjesme u stilu klasičnog rocka 70-ih – Springsteen, Billy Joel, Bob Seger i ta banda. Ova stvar opisuje Butchov život nakon što se iz NY-a preselio u Los Angeles, a zanimljivo je to što je govorne verse u njoj snimio na svom iPhone-u šetajući ulicama LA-a.
4. Kings Of Leon – Waste a Moment; Vratile se ne rode već braća Followhill svojim sedmim studijskim albumom „Walls“. Ovaj singl me je oduvao na prvu: ako ste voljeli KoL prije sedam-osam godina u vrijeme kada su vladali svijetom s albumom „Only by the Night“, obradovat će vas povratak stadionskom arena rock zvuku u ovoj pjesmi. Da, jest preproducirano, vrlo poppy i veće od života, ali udara me tamo gdje me već dugo niti jedna njihova pjesma nije pogodila. Prije desetak godina ovo bi bio megahit, danas kad je rock glazba na aparatima klince ovo neće zanimati ni pol’ posto, ali ja im dajem jedan veliki palac prema gore!
3. Death Cab For Cutie – A Million Dollar Loan; Tijekom posljednjih mjesec dana američke predsjedničke kampanje trajala je kampanja „30 Days 30 Songs“ u kojoj su se okupila brojna glazbena imena u borbi protiv Donalda Trumpa. Tu su i Franz Ferdinand, Moby, Cold War Kids, Aimee Mann, Bob Mould i mnogi drugi. Uzalud vam trud svirači: svi znamo kako je završila ta parada pijanstva i kiča zvana kampanja, no ostalo je nekoliko izuzetnih pjesama, uključujući ovu ironičnu krasoticu seattleškog benda predvođenog Benom Gibbardom koja govori o tome kako je za uspjeh u Americi potrebno puno krvi, suza i znoja… I pozajmica od starog od milijun dolara 🙂 .
2. Case / Lang / Veirs – Best Kept Secret; Jedna od pjesama koja mi tijekom cijele godine odbija izaći iz glave. Susret tri kantautorske gracije, k.d. lang, Neko Case i Laure Veirs, zvučno je još dojmljiviji nego što izgleda na papiru. Prekrasne harmonije negdje na razmeđi popa i folka, izvrsno slaganje glasova i opuštena atmosfera koja evocira najbolje radove Fleetwood Maca iz sredine 70-ih. Njihov debi album ne odveć zanimljivog naslova „Case/Lang/Veirs“ bio je pravo ljetno osvježenje i jedan od albuma godine.
1. Brian Fallon – Wonderful Life; Brian Fallon je vokal odličnog ali strahovito podcijenjenog američkog benda The Gaslight Anthem koji je ove godine objavio solo album „Painkillers“ koji je pun brzih, energičnih i beznadno romantičnih i nostalgičnih stvari po kojima je Brian poznat. Da je veliki ljubitelj Springsteena to je jasno već na početku video spota kada vidimo zgradu na kojoj piše „Greetings from Asbury Park“, što je i naslov Springsteenovog klasičnog debi albuma. Ako volite TGA, ovo ćete obožavati, a ako ne, još nije kasno da se konvertirate. Ova je stvar bila moj hit tjedna početkom 2016. i evo, ostala je na samom vrhu sve do kraja, svaka čast!
zlihadzoponovojase 