Legendarni proizvođač lažnih vijesti poput mene nije si mogao dopustiti da preskoči predavanje o ovom, kako se ispostavilo, ne tako novom fenomenu…
Osijek je od jučer postao bogatiji za još jednu rundu predavanja namijenjenih popularizaciji znanosti. Doktorska škola Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u suradnji s Gradskom i sveučilišnom knjižnicom pokrenula je seriju predavanja pod nazivom „Sveučilišni ponedjeljak u GISKO-u“ koja će se održavati u razdoblju od ožujka do prosinca. Prvo predavanje održano je sinoć u prostoru Američkog kutka, a čast da „izgubi nevinost“ zapala je mog kolegu novinara Tomislava Levaka, inače asistenta na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta u Osijeku.
Tomek je magistar kulture, ali mu to očito nije dovoljno pa lovi i doktorat te radi na svojoj doktorskoj disertaciji koja se bavi lažnim vijestima („fake news“). Službeni naziv predavanja bio je „Društvene mreže i komunikacijske platforme u funkciji lažnih vijesti (fake news)“, ali tko će pamtiti ili kucati takvu mamutsku konstrukciju, pa ću za potrebe ovog raporta koristiti skraćeni naziv „fake news“. Još kad bih znao kako skratiti svoje mamutske tekstove, gdje bi mi bio kraj…
Levak se pojavio u šmekerskom izdanju (crni sako, crna majica s likovima iz Alana Forda (ekstra plus za dobar ukus) i traperice). Čovjek je modno osviješten dok sam ja modno onesviješten 🙂 pa sam se izvalio u prvom redu odjeven u staru kućnu trendžu i baš mi je palo na pamet da, ako on fura metroseksualni imidž, onda ja mora da furam ruroseksualni imidž 🙂 . Da, na nekom mlađem i mršavijem i trenirka može biti dio sportskog modnog looka, no na matoroj podrtini poput mene ona izgleda jadno. No, što je tu je, dosta je bilo o zapažanjima modno neosviještenog mačka, idemo na ono konkretno.
Levaka još nisam imao priliku gledati kao predavača i mogu vam reći da je ostavio dobar dojam. Koristio je power point prezentaciju, ali se nije držao nje k’o pijan plota, odmah na početku je rekao da ne voli ex-cathedra predavanja pa se potrudio uključiti sve nas u raspravu i u tome je uspio, a predavanju je dodao i dosta pošalica i zajebancije a da niti u jednom trenutku nije doveo u pitanje svoj autoritet predavača. Što se kvalitete predavanja tiče, Levak je negdje pri vrhu od onih koje sam gledao u zadnje vrijeme, a stvarno sam se nagledao i naslušao svega i svačega, oni pacijenti koji prate moj blog dulje vrijeme znaju o čemu pričam…
Predavanje je započelo s nekoliko primjera lažnih vijesti ili vijesti koje su na prvi pogled lažne, ali ipak nisu. Nisu sve lažne vijesti kompletno lažne, neke su bazirane na istinitim činjenicama, a ponegdje je riječ o brzopletosti novinara, kao u primjeru splitskog portala koji je nedavno objavio vijest da je Oliver Dragojević umro od posljedica raka s kojim se bori. Ispostavilo se da je stari morski vuk žilaviji nego što je novinarka mislila…
Iako se smatra kako su fake news fenomen novijeg vremena, povijest pokazuje da nije tako. Lažne vijesti postoje još od antičkog doba, a u pisanom obliku javljaju se od 15. stoljeća, odnosno od pojave tiska. Jedan od prvih primjera lažnih vijesti potiče iz Italije iz tog vremena kada je jedan svećenik raspirio lažnu vijest da je židovska zajednica odgovorna za smrt dvogodišnjeg djeteta. U ono doba zbog takvih se optužbi gubila glava, u ovom slučaju 15 židovskih glava, dok se na kraju, naravno, nije pokazalo da je ta vijest bila lažna.
Što se definicije lažnih vijesti tiče, ima ih više, no svaka sadrži element (zle) namjere, odnosno lažne vijesti se namjerno plasiraju s određenim ciljem ne bi li čitatelje dovele u zabludu, obično u svrhu propagande i manipulacije. Pojava novih digitalnih platformi, posebno Interneta i društvenih mreža, predstavlja plodno tlo za širenje lažnih vijesti koje je jedan teoretičar odlično usporedio s virusima. Otud i tvrdnje kako se fake news šire viralno, dakle ne virtualnim putem već poput virusa.
Prema Levakovom mišljenju, Hrvatska je u relativno dobroj situaciji što se širenja lažnih vijesti tiče jer kod nas nema lažnih stranica, za razliku od susjednih zemalja poput BiH i Srbije gdje je veći utjecaj Rusije, svjetskog igrača broj 1 kada je proizvodnja fake newsa u pitanju. Još od izbijanja rata u Ukrajini i okupacije Krima Rusija vodi hibridni rat protiv susjedne zemlje ali i svugdje u svijetu gdje smatraju da imaju zone interesa. Mi smo za sada pošteđeni toga, ali pitanje je koliko dugo.
Kako prepoznati lažne vijesti? Obično je riječ o senzacionalističkim naslovima koji mame klikove (tzv. click baitovi), izmišljenom izvoru, nepoznatom autoru itd. Postoji cijeli niz načina za borbu protiv lažnih vijesti, od razvijanja algoritama za njihovo prepoznavanje, konferencija na svim razinama, poboljšanja medijskih zakona, ali prije svega povećanjem razine medijske pismenosti. Istraživanja koja pokazuju da gotovo 50% korisnika uzima Facebook kao glavni izvor informacija je zastrašujuć, ali pokazuje i koliko je korodiralo povjerenje ljudi u tradicionalne medije.
Nisu sve neprovjerljive, senzacionalističke i satirične vijesti, kao i novinarske pogreške i brzopletosti, lažne vijesti. U Q&A dijelu predavanja tako smo se dobro nasmijali prisjetivši se nekih antologijkih gafova hrvatskog novinarstva, poput Gallovog izvještaja s koncerta Gibonnija koji se još nije održao, izvještaja Večernjakovog novinara o posjetu američkog državnog tajnika Rona Browna Dubrovniku čiji je avion netom prije slijetanja udario u brdo iznad grada i sve ih usmrtio, kao i legendarni Butkovićev intervju s Ivom Sanaderom koji je on napravio putem e-maila, i doista je razgovarao s Ivom Sanaderom ali nekim drugim likom koji ima isto ime i prezime kao i tadašnji premijer.
Sat vremena ovog zanimljivog predavanja prošlo je jako brzo, dobro je, nitko me nije optužio za širenje lažnih vijesti na mom blogu, a nitko vjerojatno neće ni primijetiti da je i cijeli ovaj tekst jedna velika lažna vijest jer ja uopće nisam bio na predavanju već u javnoj kući s dvije rasne Moldavke… 🙂 Uf, to bi bila fejkara njuz samo takva…
Fejk Hadžo
zlihadzoponovojase 