Ljudi moji, vjerujte bez šale, program Osječkog ljeta mladih ove se godine malo unormalio. Glazbeni program konačno liči na nešto, no večer otvorenja pretvorila se u debakl.
Sinoć je na Trgu nesvetog trojstva u osječkoj Tvrđi otvoreno 38. po redu Osječko ljeto mladih. Riječ je o najstarijoj manifestaciji ovog tipa u istočnoj Hrvatskoj koja se održava još od 1980. godine i uz koju sam od sredine 80-ih praktički odrastao i imao priliku vidjeti mnoga od velikih imena nekadašnje YU i današnje CRO scene. Od 90-ih OLJM se počeo srozavati, program koji je nekoć trajao dva mjeseca skraćen je na mjesec dana, pa na jedva dva tjedna, a glazbeni dio manifestacije postao je prava kuruza, odražavajući intelektualne, kulturne, umjetničke i druge kapacitete onog žalosnog izgovora za ljudsku egzistenciju zvanog studentska populacija u Osijeku. Posljednjih godina bilo je sve manje i manje vrijednoga za gledati na OLJM-u, no ove godine stvari su se malo promijenile.
Tako u glazbenom programu ovoga puta imamo prilično „urbanu“ ponudu: Nenu Belana, Gorana Bareta i Majke, Edu Maajku, osječke bezveznjake Pullover, Harvo Jay, repera Stoku i njegovu monodramu… Zašto je došlo do ovog zaokreta pojma nemam, ali sigurno ne zato što se glazbveni ukus studentske populacije popravio: da se njih pita, na OLJM-u bi nastupala estradna i narodnjačka govna, poput onih koje dovlače na svoje grozomorne roštilijade u kampusu. Ne, pretpostavljam da je pravi razlog taj što im je Grad, kao jedan od glavnih sponzora, naredio da se malo kultiviraju, a tome u prilog idu i riječi zamjenice gradonačelnika Žane Gamoš koja je pohvalila organizatore rekavši da je ovogodišnji program povratak u dane slave OLJM-a kada ga je i ona redovno pratila.
Te uvodne večeri bilo je zamišljeno da se održi nekakva retrospektiva dosadašnjih izdanja OLJM-a kroz godine. Čak je u jednoj emisiji na Branimirovoj televiziji bio i razgovor s priređivačima te knjige, zbornika, čega li, koji su prikupljali podatke o povijesti OLJM-a i to je bio glavni razlog što sam se ukazao tamo. Međutim, najavljena retrospektiva misteriozno je nestala iz programa, samo dan nakon što je najavljena na telki, što vam otprilike daje do znanja kakvi analfabeti i antitalenti (i dalje) rade ovaj projekt.
Mogu zlobno primijetiti kako je ovo bila možda i najposjećenija manifestacija u Osijeku ikada: jest da nas gledatelja nije bilo mnogo, ali su nas napadali milijuni mušica koje su u rojevima okupirale trg u Tvrđi i pokvarile užitak gledanja. Sad, Osijek je inače poznat po napadima komaraca, ali ovo je bilo još gore jer jednostavno nisi mogao disati: mušice su bile toliko naporne da smo mi neki od okupljenih novinara zavapili prema gradonačelniku i gradskoj upravi: „Vratite nam komarce, ovo je nepodnošljivo!“ 🙂
Jedna dobra stvar u vezi otvorenja je ta da sam sjeo u prvi red, odmah do glavešina i velmoža iz grada, županije, rektorata i organizatora iz Studentskog zbora, i u jednom trenutku počeli su nam dijeliti goody bagove. I ja sam dobio jedan jer su me vjerojatno zamijenili za velmožu ali dobro, sve je dobro što je mukte (čak i batine) i ima tu finih stvari: notes, šalica za kavu s logom Studentskog zbora i bijela majica s logom OLJM-a. Jedina je jebada što je majica veličine L, a ja nosim XL ili XXL, pa ako netko ima veću a treba mu manja neka mi se javi da se đoramo. To je svakako jednostavnije i elegantnije rješenje nego da idem na dijetu i skinem šest-sedam kila kako bih stao u nju… 🙂
Sam uvodni program trajao je nekih desetak minuta, čuli smo pozdravne govore, svi su bili kratki i jezgroviti, a kako je retrospektiva pukla k’o kondom, koncert koji je bio najavljen za 21 sat započeo je gotovo pola sata ranije. Da, dragi moji, stalno se bunim da koncerti kasne, a sad smo imali jedinstvenu priliku prisustvovati jednom koji je počeo pola sata ranije!
Za uvod u ovogodišnji OLJM organizatori su nam pripremili nešto što se zove Zsa Zsa, a riječ je o mladoj pop pjevačici imena Jelena Žnidarić. Cura je Međimurka koja je navodno jedno od najizvođenijih imena na hrvatskom radiju prošle godine, no očito ja slabo pratim hrvatski radio jer sam njezin „megahit“ s Kedžom čuo svega jednom ili dvaput u životu i to u Konzumu, i riječ je o najobičnijem smeću tako da nisam bio previše optimističan po pitanju njezinog nastupa. I pokazalo se da sam bio u pravu.
Cura je nastupila u intimnijoj varijanti, samo uz pratnju klavijaturista Žuge, ima lijep glas, dobar je komad ribetine (možda je Zsa Zsa ali nikako nije gabor 🙂 ), ali pjesme su joj najobičnije sranje: njezine autorske stvari zvuče poput loše podgrijanih otpadaka Vanne ili Nine Badrić, a obrade domaćeg i stranog pop šrota, koje su činile veći dio repertoara, svele su se na prežvakavanje aktualnog pop smeća od Taylor Swift, Dua Lipe, Eda Sheerana, Anne-Marie, Jessie J i sličnih zlotvora. Cura očito ima aspiracije postati naša verzija Taylor Swift i nije nemoguće da to i postigne, ali ovo je definitivno glazba za mentalne retarde (znači, srednjoškolce i studoše), ja ću to preskočiti, hvala lijepa. Uostalom, što da vam pričam kad je u jednom trenutku krenula izvoditi Justina Biebera i još je rekla kako je to jako dobro, tada sam se ustao i pobjegao glavom bez obzira. Cura je zaprijetila kako će uskoro doći u Osijek s cijelim bendom, a ja vam samo mogu savjetovati da to propustite pod svaku cijenu. Život je prekratak da biste ga trošili na bezvrijedno smeće poput ovoga.
Ali dobro, i to sam preživio: dođoh, vidjeh, pobjegoh vrišteći 🙂 . Ništa neobično s moje strane. Prvi mačići u vodu se bacaju, valjda će biti bolje u ostatku programa. Inače, ovogodišnji OLJM traje od 6. do 17. lipnja i tijekom tih 12 dana ponudit će svašta nešta, od glazbenih, edukativnih, sportskih pa do umjetničkih programa. Ulaz na sva događanja je besplatan, program će se održavati na više različitih lokacija u gradu, pa tko voli nek izvoli…
Gabor Hadžo
zlihadzoponovojase 