Dvostruki program u Tvrđi mi je ispunio petak navečer, a da sam bio odvažniji mogao je biti i trostruki, ali ne treba pretjerivati…
A to je samo ono što me koliko-toliko zanimalo, ne govorim ovdje o smeću poput Dubioze ili debilnom DJ programu na Adventu u parku. To je tako tipično za Osijek: ništa se ne događa preko tjedna, a onda se za vikend ubaci po tri-četiri događaja, sve u isto vrijeme, naravno. Za razliku od tjedana kada se preko tjedna ništa ne događa, a za vikend još manje. No, gdje živim, još je i dobro…
Večer sam otvorio predstavljanjem romana Josipa Kralika „Mor – plodovi osvete“ koje se održalo u Arheološkom muzeju. Promocija je bila jako dobro posjećena, sve stolice bile su popunjene, a nešto ljudi je i stajalo, a sa strane je bila postavljena izložba originalnih ilustracija koje je za potrebe romana izradio osječki akademski slikar Rene Grgić-Đaković. Iste te ilustracije vrtjele su se i na video zidu u pozadini i moram reći da su poprilično odudarale od prevladavajućeg ozračja božića u Arheološkom, s ogromnom jelkom u kutu prostorije i lampionima povješanima okolo.
Uz autora, predstavljanju romana prisustvovali su i Vanja Spirin – urednik knjige, Marina Vinaj, knjižničarska savjetnica te kao moderator Mišo Nejašmić iz Naklade Jesenski i Turk koja je izdala roman.
Kralik je inače zaposlen u Arheološkom muzeju u Osijeku pa ne čudi što se u pisanju opredijelio za danas vrlo popularni fantasy žanr jer očito ga je na taj put, osim osobnih interesa, odvela i profesionalna deformacija. Naime, osim što knjiga sadrži sve poznate sastojke fantasy žanra, od magije, čudovišta, velikih bitaka do ljubavi, radnja romana se događa u starom Osijeku, Mursi, ili bolje rečeno u Mursi iz nekog drugog, izmišljenog vremena. Zato je autoru dobro poznavanje prošlosti grada pomoglo da, prema riječima recenzenata, prikaže vjeran i realističan Osijek kojega će moći prepoznati svi fetivi Osječani, dok će oni drugi uživati u zanimljivom i napetom štivu.
Sam Kralik je rekao kako je roman napisao još prije 11 godina, ali je sve do sada tavorio u ladici. Sam nastanak romana također je bio pomalo neuobičajen jer ga je pisao u fragmentima koje je potom dao na uvid članovima svoje obitelji i najbližim prijateljima da čuje njihov feedback, kao svojevrstan work in progress. Kako je on bio pozitivan, u jednom trenutku odvažio se pokazati rukopis i ljudima izvan svoje zone komfora koji nisu imali nekog interesa da mu titraju jaja, pa kad su i oni rekli da tu ima štofa za objavljivanje, okuražio se i ponudio rukopis Jesenskom i Turku koji su kod nas već specijalizirani za ovaj žanr i – ostalo je povijest, kako se to obično kaže. Roman otvara mogućnost i za nastavcima, a kako su danas jako popularne trilogije, sam Kralik je priznao da ga ta opcija golica, tako da je sve moguće.
Sama promocija trajala je školskih 45 minuta, no to nije bio kraj balade, jer su nakon toga iznijeli pladnjeve s punjenim kiflicama, a našlo se tu i vina za profinjene nepce. Da štimung bude potpun, jedan lik je sjeo za klavir i stao nas uveseljavati dobrom svirkom, tako da se na ovu promociju definitivno isplatilo doći. Roman sumnjam da ću pročitati jer nisam neki fan fantasyja, a ionako slabo čitam posljednjih godina, ali ako vam se ovo učinilo zanimljivim, nabavite ga i provjerite sami.
Za drugi programa nisam morao daleko hodati, zapravo dovoljno je bilo samo izaći iz zgrade Arheološkog i stupiti nogom na trg u Tvrđi u prostor Adventa gdje su nastupili Osječani No Jazz Band (https://www.facebook.com/NOJazz/). Ekipu koju čine Mila Bauković (vokal), Vedran Zec (električna gitara), Davor Dedić (synth), Dario Hleb (bas) i Damir Galeković (bubanj) ulovim svako malo i uvijek mi je ugodno poslušati ih. Izvode covere, istina, ali obično prearanžirane i jazzirane tako da nisu čisti tezgaroši koji otaljavaju posao.
Svi u bendu su kvalitetni glazbenici s velikim znanjem i iskustvom i to se čuje, a poseban plus je Milin sve hrapaviji vokal koji, kako godine prolaze, dobiva onu potrebnu „hrapavost“ da tim pjesmama utisne svoj pečat. Još nekoliko stotina ispijenih boca viskija i nekoliko tisuća kutija popušenih cigareta i imat ćemo našu Ettu James ili Ellu Fitzgerald, a možda čak i Ninu Simone. (A ako ništa od toga, Mila možda postane lokalna verzija Marianne Faithful što također nije bez vraga jer matora baba koja je stara poput egipatskih piramida prije nekoliko je tjedana objavila jedan od svojih najboljih albuma „Negative Capability“ za koji vam toplo preporučujem da bacite uho).
Bend je svoje odsvirao bez greške, prilagodili su repertoar hladnoći tako da su laganice smanjili na minimum i orijentirali se na skladbe za ples, iako publika baš i nije bila u plesnom modeu, više za cupkanje u mjestu (da se otjera hladnoća u nogama). S drugaricom T. i drugom K. koje sam tamo zatekao otišao sam u jednom trenutku u obližnju slastu ugrijati se uz toplu čokoladu, da bismo se potom vratili i još malo uživali u No Jazz Bandi.
Iako je posjet bio nešto bolji nego proteklog vikenda kad nije bilo svirki u Tvrđi, i dalje je to puno manje ljudi u usporedbi s proteklim godinama i kažem još jednom: razdvajanje Adventa na dva dijela je potpuni promašaj!
U igri je bila još jedna opcija te večeri: otići do centra u kafe bar Randevu gdje su nastupala tri indie rock benda, uključujući No No Instigator koje sam na svom blogu već predstavio singlom „Dečko koji obećava“, no jednostavno mi se nije dalo. Jebiga, godine su tu, a i to je jedna od onih situacija kada požališ što nemaš auto koji bi te za nekoliko trenutaka dovezao do centra. No, i ovo je bio sasvim dobar provod, ili da citiram mudrog Meat Loafa: „Two out of Three ain’t Bad“…
Hadžo, dečko koji odavno ne obećava
zlihadzoponovojase 