Premijeru simfo rock koncerta u osječkom HNK pokvario je korona virus koji je uzrokovao slabiju posjećenost od očekivane; glazbenici simfonijskog orkestra Opere HNK odlično su rock hitove presvukli u simfonijske aranžmane, no opći dojam pokvario je ziheraški, prvoloptaški izbor pjesama i patetičnost nekih od vokala…
Možda i najiščekivaniji događaj sezone u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu bila je premijera simfo rock koncerta, zajedničkog koncerta simfonijskog orkestra Opere HNK, rock banda Echoes i vokalnih solista. Prva tri koncerta bila su gotovo rasprodana, ali onda se umiješala viša sila, točnije rečeno, mikroskopska sila: nesretni korona virus koji je doslovno paralizirao život u gradu (i cijelom svijetu, ako ćemo iskreno) pa je dvorana HNK bila poluprazna. Evo, u prva tri reda gdje sam ja sjedio bilo nas je ukupno četvero. Možda su se ljudi pobojali da će ih glazbenici, osim dobrom svirkom, „počastiti“ i virušćićem pride… Kasniji razvoj situacije će pokazati da je dobro što se i ova praizvedba održala jer dan kasnije donesena je odluka o zabrani svih većih javnih okupljanja pa su sve daljnje predstave bunkerirane dok se situacija ne normalizira.
Dakle, samo su najhrabriji među nama došli na ovaj nastup vidjeti nešto doista neuobičajeno u našem gradu: ansambl od 60 ljudi na bini koji su izveli program sastavljen od najvećih hitova rock i pop glazbe na kojima su odrasle brojne generacije ljubitelja glazbe, a koje su odjenuli u novo ruho.
Cijeli je program inače ideja dirigenta orkestra, maestra Mladena Tutavca, koji je odlučio približiti se nešto drugačijoj publici od one koja orkestar gleda uglavnom u operama i operetama. Orkestar se inače već ranije okušao u projektima koji iskaču iz standardnog kazališnog repertoara (koncerti filmske ili jazz glazbe), pa mu ga ovo dođe kao nastavak tog trenda otklona od konvencionalnog kazališnog repertoara. Tutavac je sam odabrao repertoar za koji je aranžmane uradio poznati novosadski skladatelj Fedor Vrtačnik tako što je napisao kompletne vokalne i glazbene dionice i partiture za koncert.
Osim simfonijskog orkestra, Tutavac je u projekt uključio i mlade snage: osječki rock band Echoes koji postoji par godina i uglavnom izvode obrade rock i hard rock hitova te vokalne soliste – vokalni kvartet kojega čine Ivana Medić, Davor Solanović, Karlo Miličević i Mia Reba te pjevači Mario Huj i Matej Podgoršćak.
I, kako je to sve skupa zvučalo? Pa, neke stvari su mi bile baš cool, posebno u prvom, instrumentalnom dijelu kada je orkestar već izlizane rock klasike predstavio u novim aranžmanima. Stvarno je osvježavajuće bilo čuti „Smoke on the Water“ gdje puhači izvode gitarske dionice, ili zvuk harfe u „Pinball Wizard“ koja je tako dobro prerađena da ju nisam prepoznao dok nije došla do refrena. Orkestar je ostvario lijepo zvukovno upotpunjavanje s bendom Echoes i baš si nešto mislim, bendovi obično na kraju karijere sviraju s orkestrima kao matori prdonje, Metallici je npr. trebalo 20 godina za suradnju s Michael Kamenom i Simfonijskim orkestrom iz San Francisca, a Echoes su to eto ostvarili već na početku karijere.
Nakon prvih pet čisto instrumentalnih skladbi u kojima sam uživao kao krava na pašnjaku, uslijedio je vokalni dio i tu već nije sve funkcioniralo dobro. Vokalni kvartet kao takav svoj je dio posla odradio vrlo dobro, uostalom sve su to likovi čije „fantastične glasovne sposobnosti“ (pozdrav Rambu!) nisu upitne, jedino bih zamjerku stavio na forsiranje Queena (tri pjesme) i Beatlesa (dvije), ali valjda to ima veze s obljetnicama; naime, ove godine slavi se šezdeset godina od osnutka Beatlesa te pedeset godina od osnutka Queen, pa valjda im se na taj način htjela odati počast.
Najproblematičniji su mi bili solo nastupi Ivane Medić u Adamsovoj „Everything I Do (I Do it for You)“ i Maria Huja u Aerosmithovoj „I don‘t Want to Miss a Thing“. Osim što su obje pjesme užasno patetične i ljigave, takva je bila i izvedba – patetična, s njih oboje ukočenima kano klisurine. Imao sam dojam da gledam dvije statue dok vokal dolazi s matrice. Ozbiljno, ovakve slučajeve mrtvačke ukočenosti rijetko viđate i na odjelu osječke patologije. Kažem, oboje su jako kvalitetni pjevači, ali ovo je bilo dozlaboga dosadno i za gledati i za slušati. Matej Podgoršćak je pjesme Queena izveo korektno, s više energije i osobnog pečata, no apsolutna pobjednica večeri bila je mlada Mia Reba koja je „izula“ „Simply the Best“ Tine Turner: ne samo što joj pjesma odlično pristaje, već se potrudila i oko scenskog nastupa koji je prštao energijom.
Nastup je završen (predvidivo) Queenovom „We are the Champions“ i to je bilo to, ili je bar trebalo biti to. Nakon uobičajenih pica boca poput uručivanja cvijeća, ekipa se vratila na svoja mjesta i onda je nastupio sumrak bogova. Umjesto da nam daju neki bonus, nešto ekstra, Tutavac je pozvao Miu na binu da ponovo izvede „Simply the Best“ koju je netom završila pet minuta ranije. I da natrljaju sol na ranu, još su jednom ponovili „Twist and Shout“ i „We Will Rock You“ i tu sam se ustao i otišao. Mislim, stvarno, jebemmumater, ponavljati pjesme je stvarno lame, a ponavljati više njih je dno dna, zvučni ekvivalent drkanju kurca s bodljikavom žicom oko desnice. Davno su Jinx pjevali „Treba stati kad je najbolje“, no neki ljudi očito nisu naučili tu važnu lekciju…
Poslije koncerta održan je domjenak gore na katu, međutim meni je cijela ta priča prisjela pa sam krenuo kući, no nabasao sam na druga K., starog frienda iz srednje škole, kojega su upravo izbacili iz Majmunare (birtija u prizemlju Supera za one koji ne znaju). Drug K. je bio pijan k’o irvas, a ja se u principu ne družim s pijancima, no kad je ponudio da me časti Coca Colom, rekao sam: Jebeš principe, pa smo završili u nekom kafiću u blizini bivšeg Jugotona, par metara dalje od ekipe koja je afterpartijala u HNK.
Ako me pitate na kraju treba li ovo vidjeti, odgovor je: ne znam. Kad se smiri ova pošat s korona virusom i život se koliko-toliko normalizira, vjerojatno će uslijediti i nove izvedbe ovog programa, pa ako želite čuti prastare rock hitove u simfonijskim aranžmanima, bacite uho. Premda, iskreno, kad se jednog dana život doista normalizira, vjerujem da ćemo svi mi imati pametnijeg posla od slušanja tamo nekog simfo rock koncerta…
Simfoničar Hadžo
Set lista
- Pink Floyd – Another Brick in the Wall
- Led Zeppelin – Stairway to Heaven
- Deep Purple – Smoke on the Water
- The Who – Pinball Wizard
- Earth Wind & Fire – Fantasy
- Beatles – Help
- Procol Harum – A Whiter Shade of Pale
- Beatles – Twist and Shout
- Bryan Adams – Everything I Do (I Do it for You)
- Abba – Waterloo
- Queen – Somebody to Love
- Aerosmith – I don‘t Want to Miss a Thing
- Queen – We Will Rock You
- Tina Turner – Simply the Best
15. Queen – We are the Champions
zlihadzoponovojase 