Play of the Week CRO 14. 05. – Japanski premijeri, Sedam dana Japana, Mile Kekin, Jana Valdevit & Friends, Bordo, S kim ja radim, Tyger Lamb, Boris Štok

Evo hrpa novih i aktualnih singlića iz ove zemlje Dembelije koji još jednom potvrđuju da imamo bolju scenu nego što to ovaj žalosni isprdak od države zaslužuje…

Japanski premijeri – Dobro jutro, zaljeve; Ovotjedno bazanje po geografskim i zvučnim meridijanima započinjemo s riječkim trojcem Japanski premijeri koji su česti gosti na mom blogu jer su u posljednjih šest-sedam godina jednako produktivni kao Štulić u najboljim danima Azre. Upravo su objavili svoj novi album „Rdeče pike“ i to ne bilo kakav album već dvostruki, na kome nastavljaju istraživanja zvučnih predjela ugrubo omeđenih jazzom, akustičnim folkom, prog rockom, ambijentalnom elektronikom, psihodelijom i filmskom glazbom a la Morricone. Ovo je možda malo netipična stvar za album čiji je fokus na beatovima i d’n’b ritmu, ali meni je baš fino sjela.

https://www.facebook.com/JapanskiPremijeri/ ; https://japanskipremijeri.bandcamp.com/

 

Sedam dana Japana – Nervozan; Ostajemo vezani uz Japan, ali ovoga puta uz trio zagrebačkih „Japanaca“ pod imenom Sedam dana Japana (Miran Bikić gitara i vokal,
Agron Lešdedaj bas i
Marko Maržić bubanj). Upravo su objavili svoj EP-ja „Frčkava vremena“ s kojeg potiče i ova stvar savršenog naziva jer je ovdje doista riječ o nervoznom, rastrganom garažnom rocku ali s jakom dozom melodije i plesnim ritmom. Kratko ali jebitačno, baš onako kako bi garaža i trebala zvučati.

https://www.facebook.com/sedamdanajapana.band/ ; https://sedamdanajapana.bandcamp.com/album/fr-kava-vremena-ep

 

Mile Kekin – Atlas; Prestajemo s Japanom i širimo vidike na cijeli svijet, dokle god atlas seže. Godinu dana nakon „Renoa 4“ Mile je objavio drugi singl sa svog nadolazećeg solo albuma. U prateći bend je kooptirao trojicu članova iz prijateljskog benda Picksibner pa ova pjesma i zvuči poput nekog hibrida Picksibnera i Gogol Bordello. Meni ovo malo previše vuče na kirvaj i cirkusku šatru, poput sličnih stvari HP-a s posljednjih albuma, ali izvlači ju sjajan tekst („ovdje zvonik teškim batom udara na svakoga ko imalo odudara“). Možda cjepidlačim, ali ja sam atlase svojevremeno listao, nisam ih vrtio, ali šta ja znam što je pjesnička sloboda… 🙂

https://www.facebook.com/milekekinofficial/

 

Jana Valdevit & Friends – Illusion; And now something completely different: Janu Valdevit poznavatelji domaće klupske scene pamte kao vokal projekta Eddy Meets Yannah koji je sredinom 2000-ih objavio tri albuma sa simpatičnim ali brzo zaboravljivim house poskočicama. Ipak, curi je jazz prva ljubav pa mu se odlučila vratiti na svom debi albumu  „Songs and Stories“ na kome je elektronski plesni zvuk zamijenila organskim jazzom. Sav materijal ona je napisala, otpjevala, isproducirala i odsvirala klavir, with a little help from her friends koje čine Saša Borovec na kontrabasu, Branimir Njikoš za bubnjevima te Tajana Pavičević i Jelica Bojić kao back vokali. Janin soulom obojen vokal i način interpretacije (kao i sviranja klavira) prizivaju u sjećanje i Aliciu Keys i za ovo se stvarno s punim pravom može reći – svjetsko a naše.

https://www.facebook.com/YannahValdevit ; https://janavaldevit.bandcamp.com/album/songs-and-stories

 

Bordo – Ni više ni manje; Dosta ljudi je izrazilo čuđenje što sam za najbolji CRO singl 2017. proglasio singl „Sad il’ nikad“ projekta Bordo ali vjerujte, ako je netko bio iznenađen to sam bio ja koji sam taj izbor vršio 🙂 . E sad, kako će alfa i omega ovog projekta Martin Žunec dostići taj epohalan uspjeh? Najjednostavnije – tako da ni ne pokušava. „Ni više ni manje“ je zarazna, razigrana feel-good pjesmica, pravi ljetni hit sa sjajnom dionicom trube i nostalgičnim tekstom koji me podsjeća na kvalitetan britanski pop kakav su svojevremeno radili bendovi poput Prefab Sprout ili malo komercijalniji The Beautiful South. Ova pjesmica mi baš razvuče kez na lice.

https://www.facebook.com/bordoprojekt/

 

S kim ja radim – Disko mačka; Što ja sve predstavljam u ovim svojim pregledima… Najneobičniji bend ovog tjedna dolazi iz Zagreba, zovu se S kim ja radim, ima ih četvero (Marin vokal, Viktor gitara i, hm, gajde, Nadia bas i Ognjen bubanj), a svoju glazbu opisuju kao experidementalnu anti-punk hajvangardu. Bend karakteriziraju bolesni tekstovi i bolesni scenski nastupi te glazbeni miš-maš žanrova koji je možda najlakše opisati kao trash punk. Netko će reći da je to loša kopija Satana, netko da pjevač ima glas Paje Patka i sve to stoji, ali kao koncept drži vodu. Inače, ova se stvar nalazi na trećem izdanju edicije „Komplikacija“ u izdanju etikete Attack! Tapes čiji je cilj promovirati slušanje diy i lo-fi underground bendova na kaseti, onako kako se to radilo davnih dana dok su fanzini još hodali svijetom. Pohvalno, u svakom slučaju!
 

https://www.facebook.com/s.kim.ja.radim/ ; https://attacktapes.bandcamp.com/track/disko-ma-ka

 

Tyger Lamb – The Others; Tyger Lamb je četveroglava neman koju čine Martina Burulić vokal, Bruno Vrgoč gitara, Antonelo Vukić bas i Ivan Horvatić bubnjevi, a upravo su objavili debi album „Born into This“ s kojega je ovo prvi singl. Izvode surf rock, moderno produciran ali čvrsto ukotvljen u 60-im godinama prošlog stoljeća, pa malo podsjećaju na The Bambi Molesters sa ženskim vokalom ili, još više, na zajednički projekt BM-a i Chrisa Eckmana The Strange, koji upravo snimaju novi album. Gitarist Bambija Dalibor Pavičić dao je svoj obol zvuku benda kao producent albuma i cijeli album toplo preporučujem ne samo ljubiteljima surf rocka već i općenito vintage glazbe i kulture.

https://www.facebook.com/tygerlamb/ ; https://tygerlamb.bandcamp.com/

 

Boris Štok – Baby Baby; Evo jedan blast from the past: starija ekipa koja prati moj blog sigurno se sjeća kultnog filma „Davitelj protiv davitelja“ s početka 80-ih s neponovljivim Taškom Načićem u glavnoj ulozi. Film je podjedako poznat kao jedan od prvih izdanaka YU horora, kao i po glazbenoj temi „Baby Baby“ koju je napisao, skladao i izveo Srđan Šaper, član tada još aktivnih VIS Idola, pod pseudonimom VIS Simboli. Ova je pjesma imala dosta obrada, od Kristala, preko Dža ili bu do benda Trigger, a evo prvi put da se netko „s krive strane Dunava“ 🙂  sjetio dati joj novi život. Boris ju je prearanžirao, odjenuo ju u Quasarrovsko synth pop ruho i otpjevao ju u svom tipičnom maniru. Rezultat: nije bolje od originala, ali letvicu više od ostalih obrada ove pjesme za sva vremena.

https://www.facebook.com/borisstokofficial/ ; http://www.borisstok.com/

 

Ovaj unos je objavljen u Play of the Week. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s