Jeste l’ čuli djeco, vjerujte bez šale, Porin je uveo niz promjena za nas glasače male…
Započelo je glasanje za redovnu svakogodišnju tlaku koja nas neke spopadne krajem siječnja, a to je glasanje za Glazbenu nagradu Porin, ovoga puta jubilarnu 31. po redu. Kao što smo mi, glasačko tijelo, obavješteni mailom potkraj prošle godine, od ove godine Porin uvodi dosta promjena koje bi trebale olakšati život svima nama koji se svake godine moramo probijati kroz gomilu objavljenih naslova poput Indiane Jonesa s mačetom kroz džunglu. Netko si možda olakša život pa na brzinu prođe kroz 300+ nominiranih za pjesmu ili album godine, zaokruži izvođače koje i inače voli i – čiča miča gotova priča, no za štreberka poput mene to je proces od nekoliko krugova koji traje li ga traje. Zato se nadam da će ove promjene malo olakšati naš kritičarski život, a hoće li povećati kvalitetu nominiranih i naposlijetku nagrađenih, to je drugi par cokula…
Prva velika promjena je to što se ove godine uveo nulti krug glasanja za kategoriju br. 2 – Pjesma godine. To je jedna od najbrojnijih kategorija u kojoj smo ove godine imali skoro 400 prijedloga što je stvarno too much. Za ovu kategoriju glasa se tri dana, od danas (srijeda) do petka u ponoć. Po novom, glasači daju svoj glas za 10 prijedloga, a 20 prijedloga s najvećim brojem glasova ulazi u konkurenciju za prvi krug.
Meni je ovo dosta olakšalo život jer sam imao vremena pošteno proći kroz tu kobasicu od popisa koja podsjeća na popis stanovništva nekog većeg sela, odabrati 30-ak prijedloga pa ih onda sistemom eliminacije „trimati” dok ne dođem do željenih deset. Svašta je putem pootpadalo, Mile Kekin i njegova „Zubić vila” koja je imala tu kuratu sreću da bude broj 11; Debeljaci su imali dva dobra prijedloga s „Atomca” ali na kraju nisu prošli niti s jednim, kao ni Ogenj, također s dva prijedloga. Milošev i Dunja Ercegović su bili jako blizu, novi projekt Yaye iz Jinxa i Saše Antića iz TBF-a Baby Yaga također, ali kad sam podvukao crtu iskristaliziralo se ovih deset pjesama, pa to može biti i neki moj the best of pjesama s domaće scene u prošloj godini:
01. PipsChips&Videoclips – Većinom
02. Rezerve – Ne voliš dečke
03. Jonathan – One minute
04. Mašinko – Ono što si ostavio
05. Fit – Otploviti
06. Natali Dizdar – Krug
07. Idem – Par put godišnje
08. Zoster – Čovjek zvani činjenica
09. Nina Romić – Jedini dom
10. Klinika Denisa Kataneca – Konj
Neki od ovih izvođača konkurirat će kod mene i za glavnu kategoriju – album godine (Idem, Pipsi, Nina…), plus neki koji nisu našli mjesto u top tenu pjesama (Baba Yaga, M.O.R.T., Adam Semijalac…) koju bi također mogli ovako izdvojiti pa da umjesto 200 i kusur albuma biramo njih 20.
Što pametno reći o ovom izboru pjesama, kao nekakvom mom presjeku prošle diskografske godine?
Pipsi imaju pjesmu koja je jednostavno odskočila od ostalih, kao i od ostatka albuma „Vesna”. Album je dobar, čak i vrlo dobar, no bend i ja smo se zadnjih godina glazbeno razišli: dok ja čekam nekog novog „Boga”, Dubravko & co. su otišli u neke plesnije, elektronskije i autotuniziranije vode koje su, meni barem, preopasne za plivanje. Ali „Većinom” je hit s velikm H; svi pa i vaša mačka već su rekli kako ovo vuče na LCD Soundsystem i to jest točno, ali mene to podsjeća i na Coldplay u vrijeme svoje najveće popularnosti kada su radili s Brianom Enom: poslušajte te kljove koje se poput vodopada spuštaju i udaraju o riječno dno plesnih bubnjeva a sve to uz prigušenu riku gitara. Drago mi je što su se Pipsi vratili i diskografski i koncertno jer ukazuju se učestalo kao Haleyeva kometa, ali svaki put to bude događaj sezone.
Rezerve su iznenađenje, najzabavnija i najraspašojnija pjesma prošle godine. Da, to su u osnovi The Undertones i „Teenage Kicks” za neke nove generacije i neko novo vrijeme, ali i podsjetnik na početke mitskog novog vala kojega obilježavamo još od 2020. Ostale pjesme mogle su biti i drukčije poredane, ja bih možda stavio neke druge ali ograničio sam se na one koje su bile ove godine među nominiranima.
Ako se pitate koje su još novosti uveli ove godine pri dodjeli Porina, nabrojit ću samo one koje utječu na nas glasače. Od ove godine svaki glasač smije glasati u svim kategorijama koje ga zanimaju, dakle ukinuta su zatvorena glasačka tijela za klasiku ili jazz, ali sveukupno u 15 kategorija: za prve tri kategorije (album godine, pjesma godine, novi izvođač) te još 12 po izboru.
Zanimljivo je i što se (konačno) uvodi EP (Extended play) u žanrovske kategorije pod uvjetom da ima minimalno četiri snimke i jedanaest minuta trajanja. EP izdanja ne mogu konkurirati za album godine niti za najbolji koncertni album i još par albumskih kategorija.
Novost je i kategorija Najbolji album međužanrovske glazbe, za albume ili EP glazbe koja se ne uklapa ni u jednu postojeću kategoriju. Zamisli naziv – Najbolji album međužanrovske glazbe – baš me zanima koja će izdanja završiti u ovoj kupusari…
Ukinute su kategorije Najbolji tematsko-povijesni album, kao i Najbolji album pop-folklorne glazbe, koje nikome neće nedostajati i nitko neće pustiti suzu za njima.
I još jedna važna izmjena, nešto o čemu ja ribarim i ribarski prigovaram kod svakog glasanja: od iduće godine uvodi se pravilo isključenja za one koji nisu glasali tri godine zaredom. To je pravilo trebalo uvesti odavno i malo provjetriti glasačko tijelo jer nije mi baš normalno da sam već čitavo stoljeće broj 829 ili tako nešto. Nije vrag da za sve ove godine nitko nije prdnuo u čabar, otišao u Irsku ili se okanio muziciranja i okrenuo nekom lukrativnijem biznisu u životu, recimo prodaji voća i povrća na Dolcu?
U svakom slučaju, ovaj nulti krug i ograničenje broja kategorija u kojima se može glasati malo će mi olakšati život. Kažem, to bi trebalo uvesti možda i za druge brojem prijedloga opterećene kategorije poput Albuma godine ili video broja godine. Kakav će biti rezultat, vidjet ćemo, postoji mogućnost da među 20 nominiranih pjesama koje će proći ovo sito i rešeto bude 20 sranja pa ću onda sam sebi skočiti u usta i tražiti povratak na staro, ali nadam se, a i praksa nagrađivanja posljednjih godina to pokazuje, da u glasačkom tijelu Porina ima još koliko-toliko normalnih ljudi koji neće dopustiti totalno estradiziranje ove nagrade.
Hadžo, bjegunac s nultog sata
zlihadzoponovojase 