Marko Brecelj, bivši frontmen kultnog slovenskog Buldožera, nakon mali milijun godina ponovno se ukazao u Osijeku. Kantautor i pjesnik, posljednjih godina poznatiji kao meki terorist, odnosno aktivist, anarhist i liberal koji se svojim umjetničkim instalacijama ruga institucijama države u kojoj živi ali i svjetskim velesilama, s Osječanima je proveo dva dana u sklopu svoje Prijateljske ofenzive održavši predavanje u kampusu i nastup u kafiću Roko.
Ako se pitate zašto nema izvještaja s predavanja, a bio sam tamo, listen very carefully, I shall say this only once: predavanje u zgradi Aristotelice u kampusu (cool naziv za zgradu, zar ne?) snimao je lik iz osječke udruge StripOS i imamo neki okvirni dogovor da, kad on taj film pregleda, eventualno nešto izbaci ili doda, da ga okačimo i na stranicu njihove udruge i na moj blog. To bi trebalo biti napravljeno u sljedećih nekoliko dana. Znate da slika govori više od tisuću riječi, a film više od tisuću slika… Ako toga ne bude, ha jebiga, neće mi biti druge nego pljunuti u tipkovnicu, zasukati miša i krenuti pisati izvještaj po sjećanju… Nećete ostati uskraćeni, ne brinite!
Možda je zanimljivo napomenuti da sam poslije predavanja u restoranu Javor vodio intervju s Breceljem koji je bio, pa recimo to tako, razbarušen, otprilike onoliko koliko je Marko sam po sebi razbarušen. Na uvodno pitanje da ukratko opiše sebe onima koji ne znaju tko je Marko Brecelj, čovjek je odgovarao punih 12 minuta. Pitam se koliko bi odgovor trajao da sam mu dopustio da bude opširan… Dobit ću mlade dok to budem prekucavao. A lijepo me čovjek upozorio da bi bilo bolje da mu pitanja pošaljem mailom pa da mi on odgovori ali ja nisam slušao…
Dakle, i intervju i izvještaj s predavanbja će biti okačeni malo kasnije jer ne ovise isključivo o meni, ali izvještaj sa sinoćnjeg nastupa u Roku ne mora nikoga čekati. Roko je kafić koji se nalazi, zanimljivo, u Rokovoj ulici, u dijelu grada negdje između centra i Retfale, i moram priznati da tamo u životu nisam bio. Dosta veliki birc, uređen u pubovskom stilu, bude tu i tamo nekih događanja (nedavno je bila i jedna filmska projekcija), ali u biti to je mjesto gdje zalazi lokalna ekipa kojoj se ne da ići do Tvrđe u izlazak. Dakle, kvartovski kafić kakvih u većim gradovima ima napretek, ali u Osijeku baš i ne mnogo. A i što će nam kad je cijeli grad jedan kvart…
Koncert je bio zakazan za 21 h, a Brecelj mi je dan ranije rekao da će on doći barem sat dva ranije kako bi priredio sve što mu treba za nastup. Mi, naivni ko francuske sobarice, to smo shvatili ozbiljno i već oko pola 9 se nacrtali u Roku, a otprilike u to vrijeme stigao je i Breceljev prepoznatljivi TMBK – Tehnički i moralno besprijekorni krš, 35 godina star Renaultov kombi oblijepljen natpisima „EUshit“ i „SLOshit“ te su Brecelj i njegova suputnica (i supatnica) Arijana odmah krenuli iz njega izvlačiti raznorazne kerefeke koje će koristiti u svom nastupu. Zanimljivo, kad je ušao u kafić mene nije ni prepoznao iako smo dan ranije proveli nekoliko sati zajedno, ali je prepoznao druga Š. koji se u kampusu dan ranije, dok smo mi pomagali pri unošenju i iznošenju stvari, ponudio da mu ponese – novčanik.
Po dolasku u kafić Brecelj se prvo bacio na radove unutarnjeg uređenja. Nije mu se dopala lokacija gdje su ga organizatori odlučili smjestiti pa je odabrao drugu, skroz u dnu prostorije, kako bi ga svi zainteresirani mogli vidjeti. I vidjeli ga jesmo, to stoji, ali čuli baš i nismo, ali doći ću i dotle. Nije imao problema s rasporedom prostorija na svu sreću, pa nije donio demolerski čekić i počeo rušiti wc-e kako bi ekipa za šankom imala bolji pregled koncerta…
U Roku se okupilo 40-ak ljudi podijeljenih otprilike pola pola: pola nas došli smo zbog starog barda, dok je druga polovica došla u Roko kao mjesto gdje i inače izlaze i nije ih zanimalo što to tamo neki matori drkelja (citiram izraz koji je upotrijebila jedna cura dogovarajući se s friendicom hoće li ući ili ne. Na kraju nisu ušle. Dobro za njih, još bolje za nas…). Ja sam se smjestio za stol pored ulaza na suprotnom kraju kafića jer nisam htio da se zajebavam s vrućinom i dimom u prvim redovima, ovdje sam imao stalan dotok svježeg zraka, a čak sam i na vrlo grub način otjerao dvije friendice koje su došle kasnije, sjele za stol i počele mi čiburiti u facu. Nećeš, razbojniče! Morale su otići za drugi stol. Toliko o demokraciji a la Hadžo… Inače, u prvim redovima je vrlo brzo postalo nesnošljivo vruće jer su ugašena sva svjetla u kafiću, a Brecelj je upalio lampu koju je imao uz sebe pa je vrućina stvarno bila za popizdit…
Negdje oko 21 45 Brecelj je napravio nekoliko fotki publike za uspomenu i dugo sjećanje, podijelio je prisutnima primjerke letka kojim najavljuje festival Koperground od kraja srpnja do početka kolovoza a onda je, bez ikakve najave ili obraćanja publici, uzeo gitaru u ruke, uključio ju u pojačalo i krenuo s nastupom. Iznenadio je i konobare u kafiću koji su i dalje puštali glazbu s radija sve dok nisu skontali da je nastup počeo. Odmah sam vidio problem sa svojom lokacijom: gitara se sasvim fino čula, ali glas ne. Brecelj i inače tiho priča, uvjerio sam se u to na intervjuu, ali ovo je bilo pretiho. Pjeva uglavnom na slovenskom i već je tu jezična barijera, ali kad se obraćao okupljenima između pjesama (na hrvatskom, naravno), što je možda i zanimljivije nego slušati same pjesme, morao sam se približiti prvim redovima da bih išta razumio. Smetao mi je i žamor one ekipe koja u Roko nije došla zbog Brecelja, tako da ne mogu reći da sam bio nešto oduševljen atmosferom, ali kao što rekoh nedavno u jednom drugom tekstu, rđavom kurcu svaka dlaka smeta…
Brecelj mi je kao kantautor poprilična nepoznanica u posljednjih 30-ak godina otkako je napustio Buldožer i krenuo solo. Ima u njegovom nastupu duhovitosti i satire jednog Zappe, nepredvidivosti jednog Captain Beefhearta pa čak i razuzdanosti jednog Rockyja Ericssona, sve u jednom. OK, rijetko objavljuje albume, ali rijetko i snima nove pjesme, zaokupljen je drugim stvarima u životu, npr gradonačelnikom Kopra Popovićem kome je bio protukandidat i u tijesnoj borbi izgubio (70% za Popovića, 2% za Brecelja) koga se također dotakao u jednom od svojih obraćanja publici rekavši da je lik kupio više od 200 palmi od kojih je svaka koštala brdo novaca da bi većinu njih uništila oštra koparska zimska klima. Zato je Breceljev set bio sastavljen od starih stvari poput „Ta stol“ ili „Bolji sutra“ koju je najavio kao pjesmu o rastanku željeznicom, s refrenom „Tron- tron-tron“ koji kao da dočarava zvuk parnih lokomotiva iz nekog drugog vremena.
Pjesmu „Iznošeni osmijesi“ posvetio je osječkoj politici koja je izgubila na posljednjim lokalnim izborima što je bitno za istaknuti jer Brecelj, iako naizgled rasijan i blago dementan, vrlo dobro razumije kontekst u koji dolazi u sklopu svojih prijateljskih ofenziva, pa je i ovaj nastup imao radni naslov „Drugu Rajhlu-Kiru i drugima“, kao posvetu predratnom načelniku osječke policije koji se svim silama trudio spriječiti izbijanje rata što nije odgovaralo Glavašu i ostalim banditima pa je Reihl-Kir u ljeto 1991. likvidiran na cesti između Osijeka i Tenje. Na taj način Brecelj pokazuje da je svjestan svijeta oko sebe, za razliku od nekih nazovi zvijezda tipa Bareta koji ne znaju ni u kojem gradu te večeri nastupaju. A „iznošen osmijeh“ je upravo opis kisele face bivšeg gradonačelnika Bubala dok je predavao vlast novoizabranom gradonačelniku pred hordom okupljenih novinara. Iznošen osmijeh, sjajno!
Zanimljivo, nastup Brecelja bio je bolji što je nastup više odmicao. Prvih pet-šest pjesama bile su dosta hermetične, zatvorene, nervozne, čak kao da ih je odsvirao u grču (što možda i jeste jer friendica koja je fotkala izbliza kaže da su mu ruke u stalnom grču), no kasnije se i Brecelj počeo malo oslobađati, publika se otkravila, a posebno se otkravio jedan lik iz prvih redova koji si je valjda umislio da je back vokal pa si je uzeo u zadatak podebljavati refrene pjesama pri čemu je idiot bio toliko naporan jer je zaboravio da back vokal nikad ne smije biti iznad lead vokala. Ali, vjerojatno je to iz njega alkohol govorio…
Publika se naravno najviše ložila na „Ljubu trovača“ i ta stvar je ispraćena najglasnijim aplauzom (Brecelj ovaj put nije inzistirao da publika plješće samo jednom, po vlastittom izboru, kao što zna tražiti na svojim nastupima). Prije nego što je krenuo u posljednju stvar regularnog dijela, klasik „Škandal v rdečem baru“, Brecelj se publici obratio riječima: „Primite izraze sućuti zbog skorog primanja u EU“. Potpisujem, i u to ime sam popio još jedan sok od jagode.
Činilo se da je to to, Marko je odložio gitaru, rekao okupljenima da je po njegovoj procjeni večer uspjela, ali publika ga nije samo tako htjela pustiti tako da je čovjek morao ponovo okačiti gitaru i odsvirati još dvije pjesme na hrvatskom (ili srpskom ili srpsko-hrvatskom kako god), od kojih je ova druga bila kultna „Naše malo dijete“ (koje ne zna reći hvala, znači tipično dijete današnjeg vremena). I to je bila točka na i nastupa od svojih sat i 15 minuta. I sam Brecelj činio se iznenađen posjećenošću svog nastupa i reakcijom publike.
Zadovoljni smo bili i mi, publika. OK, kao što rekoh nije to bilo nekakvo iskustvo koje će mi promijeniti život, nisam dobio poriv da odmah odem kući i iskopam njegova izdanja i počnem ih preslušavati, čak mi je na momente koncert bio prejednoličan i premonoton, ali stvarno je dobra stvar to što je čovjek došao u Osijek, družio se s nama, zjaebavao i pokazao nam zašto je u Sloveniji enfant terrible, trn u oku lokalnim ali i državnim vlastodršcima. I kroz predavanje o mekom terorizmu i kroz nastup u Roku pokazao je da je i dalje vitalan, lud k’o krpa i spreman za zajebanciju i podrivanje sistema iznutra. Imalo se tu šta vidjeti i naučiti i zato je šteta što je njegov posjet bio tako loše popraćen od strane lokalnih medija ali dobro – znajući kakvi su mediji u Osijeku, režimski i dodvoričarski (ja ih zovem „režimski“, Brecelj „prevladavajući“, to je jedno te isto, pitanje semantike) to je bilo i za očekivati.
Sve što je Brecelj ispričao i otpjevao tijekom ova dva dana bilo je blisko osječkoj publici, tako da, kad podvučem crtu, samim koncertom možda baš i nisam nešto bio oduševljen, ali cjelokupni Markov boravak u Osijeku bio je jebeno dobra zajebancija.
Hadžo, vozač buldožera
zlihadzoponovojase 