U dvoboju titana, Vatra je sinoć u dvorištu Kazamata uz potporu Gatuza i Markiza udruženim snagama nadjačala kišu!
Sinoć je u dvorištu Kazamata održan finalni koncert u sklopu Karlovačko RockOff turneje s Vatrom kao glavnim bendom. Bitno je naglasiti riječ „održan“ jer, iako je riječ o jednom od najboljih koncertnih prostora na otvorenom u gradu, smještenom u staroj Tvrđi, ima nešto ukleto kod njega, barem kada je riječ o koncertima ove sezone.
U svega tjedan dana u tom su se prostoru trebala održati čak tri „teškaška“ koncerta: Gnjavassima Savića, Gorana Bareta i Majki i ovaj RockOff. U samo tjedan dana prva dva koncerta su otkazana, oba zbog različitih tehničkih razloga, no pod tehničkim razlozima najčešće treba čitati „nismo prodali dovoljno ulaznica“. Slična sudbina smiješila se i ovom koncertu jer je najavljeno da će koncert koštati 40 kuna, no par dana prije javljeno je kako će koncert ipak biti besplatan, kao poklon Karlovačkog Osječanima. Yeah right! Čitaj: „Nismo prodali dovoljno ulaznica“ J, ali ovo je ipak velika pivovara koja si može priuštiti i poneki zaron.
Ovaj uvod je bitan za shvatiti kako je danas jedini način da na neki rock koncert u Osijeku dođe više stotina ljudi taj da on bude mukte. Nedavno smo tako na glavnom trgu u Tvrđi imali Kazalište, prošli vikend UFO festival s Pušenjem, TBF-om i Let 3 kao headlinerima, evo sad i Vatra, sve bespla. Događa se ono što sam već ranije najavljivao: rock više ne stanuje u Osijeku ili u njemu nema publike spremne da plati za koncertno iskustvo i budućnost nam je takva da će uskoro velike koncerte raditi samo gradska uprava i pivovare.
Ipak, bio je lijep prizor doći u dvorište Kazamata nešto iza 21 30 i vidjeti da nisi tamo sam, u društvu konobara i zaštitara. Još prije samog početka okupilo se tamo između 100 i 200 ljudi što se u Osijeku rijetko viđa obzirom da ovdje ljudi počinju izlaziti tek nešto prije ponoći i obično predgrupe ne jebu za suhu šljivu, kao što se može vidjeti na UFO festivalu gdje publika iz godine u godinu uglavnom ignorira osnovni razlog postojanja festivala – predstavljanje mladih bendova. Činjenica je da je početak koncerta bio najavljen za 21 h, Vatra je na svom FB profilu najavila da počinju oko pola 12, dakle ljudi su ipak došli zbog kompletnog doživljaja. Ili, kako smo zlobno komentirali drug M. i ja gledajući tu uglavnom mlađu tinejdžersku populaciju, to su curice koje još nemaju naviku izlazaka i još nisu naučile pravilo da se ne izlazi prije 23 h…
To je svakako bila dobra vijest za Gatuzo (https://hr-hr.facebook.com/gatuzo.zagreb ; http://www.gatuzo.com.hr/), zagrebački dvojac bez kormilara kojeg čine Damir Trkulja-Šiljo na gitari i kao vokal te Goran Martinjak za bubnjevima. Pratim ih već sto godina, još od prvih koncerata Velike rock eksplozije u Zagrebu sredinom 2000-ih i oduvijek su mi se sviđali zbog svoje eksplozivnosti i energije koju isijavaju s pozornice, dok im je kreativna strana ipak nešto tanja. I u Osijeku su potvrdili da su sjajni glazbenici koji spajaju blues, indie rock i garažni rock u lako zapaljivu smjesu distorziranih gitarskih riffova koje poput starih partizanskih filmova ispaljuju u publiku. Bez mnogo filozofije i bez kalkuliranja, publici su priredili uragansku svirku koja je debelo nadjačavala scenski minimalizam. Ovo nije bend za svakoga, no oni koji ih vole jednostavno se prepuste tom kovitlacu sirovih gitara i zanemariš „sitnice“ poput povremeno banalnih tekstova, neizražajnog Šiljinog vokala koji na trenutke djeluje manje kao da pjeva a više kao da se bori da nadvlada buku koju proizvode, a ne može se baš reći ni da su neka koncertna atrakcija, samo njih dvojica na bini s tonom efekata. Ali, kažem, zaboravite sve to i uživajte u jebanju majke od svirke, pola sata koliko su imali na raspolaganju taman je da ne pređu u monotomiju i dosadu.
Gatuzo je nakon kraće pauze na bini naslijedio bend Markiz (https://hr-hr.facebook.com/pages/MARKIZ/340597493212 ; http://www.markiz.com.hr/), također iz Zagreba, koji su osječkoj publici očito bili velika nepoznanica jer me preko nekoliko ljudi pitalo tko su bre ovi J. No, kada je krenula svirka publika ih je prepoznala jer se pjesme Markiza često vrte po radio postajama i rijetkim TV emisijama, no Markiz su jedan od onih bendova čije pjesme često čujete, uđu vam u uho ali ne znate tko ih izvodi. U Osijek su došli kao šestorka, s novom pjevačicom Nikolinom Fistrić i dodatnom back vokalisticiom, i u svojih pola sata predstavili su se kao uigrana ekipa koja pokušava biti hrvatski odgovor na svjetske rock bendove sa ženskim vokalom poput Pretty Reckless ili Halestorm, s jakim gitarama zamotanima u pop celofan. Osobno, bolji su mi kad rokaju i kad ekipa iskusnih kopnenih vukova (Andrej Babić – gitara, Ivan Vranješ – gitara, Luka Putica – bas i Marko Tomljanović – bubnjevi) otfrlji gitare, jer u sporijim pjesmama poput „Jutra“ ili aktualnog singla „Koga se bojiš“ previše gaze u bezlični teritorij ljigavog urbanog popa. Nikolina nije vokal kalibra jedne Red koju je zamijenila i nekako mi ima više „poppy“ štih ali je atraktivna i ima dobar scenski nastup, a stare stvari Markiza uspješno je „prebacila“ na sebe i prilagodila si ih. Bend i dalje balansira na granici između tvrđeg rock zvuka kakvom teže po svom habitusu i mekšeg, radio-friendly zvuka koji bi ih približio širokim masama. Vidjet ćemo u kom pravcu će ih to lutanje odvesti, u Osijeku su imali brojnu ali statičnu publiku koja ipak nije došla zbog njih već zbog zvijezda večeri.
A zvijezde večeri su se ukazale u frtalj do ponoći, virovitičko-zagrebačka petorka Vatra (https://hr-hr.facebook.com/VatraOfficial). Njihov je izlazak na pozornicu dočekan snažnim vriskom osječke publike koja se gušće natiskala uz zaštitnu ogradu. Zanimljivo, i prikladno, sitna kišica koja je padala većim dijelom koncerta pojačala se pred sam njihov nastup i prijetila je da pokvari ugođaj, no to se ipak nije dogodilo i u tom sukobu mrskih neprijatelja Vatra je ovaj put izašla kao pobjednik. Vatru također pratim od samih početaka, nisam nikada bio neki veliki fan ali sam cijenio radnu etiku benda: gotovo da nema mjesta u Hrvatskoj gdje postoji utičnica u koju se može ubosti pojačalo a da oni tamo nisu svirali i ja sam često u komunikaciji s bendovima, kada bi me pitali gdje se može svirati u Slavoniji, rekao da se obrate Vatri jer ako neko mjesto ima prostor za svirku oni su sigurno bili tamo J. Ta ih radna etika nije napustila ni do danas kada su, po mnogima, najpopularniji rock bend u Hrvatskoj, što zbog velikog uspjeha singla „Tango“, što zbog gomile Porina koji su na konto njega osvojili a što zbog angažmana njihovog frontmena Ivana Dečaka u popularnom TV showu „The Voice“.
Bend (Ivan Dečak – vokal i ritam gitara, Robert Kelemen – solo gitara, Tomislav Šušak – bas, Mario Robert Kasumović – bubanj i dama bez kamelija, Irena Celio-Cega – klavijature) je odlično iskoristio sve prednosti kvalitetnog ozvučenja i zanimljivih video projekcija koje su se vrtjele u pozadini da svoj nastup pretvori u spektakl. Mislim, voljeli ih ili ne voljeli, Ivan i ekipa su sinoć zvučali svjetski, uživo su jako dobar bend, usvirani do ibera i to se i vidjelo i čulo. Set lista klasičan presjek karijere i hitova sa svih njihovih prethodnih albuma, od uvodne „2 akrobata“ do zaključne „Vrati se“ s kojom tradicionalno završavaju nastup. Obzirom da su velik dio publike, posebice u prvim redovima, činile mlade djeve koje su tek nedavno otkrile Vatru, najbolje su reagirale na recentne hitove benda poput „Tanga“, „Saturna“ ili „Tremola“, dok su meni, kao matorom konju, ipak bile draže legendarna „Bilo je dobro dok je trajalo“ (najbolja stvar ovog benda do sada) ili zajebancije poput „Mornarske majice“ s ubačenim snippetima Queena i The Killersa, a sviđa mi se i podcijenjena „Vojska od terakote“ s posljednjeg albuma gdje je Mariu i Tomislavu pomoć pružila publika snažnim pljeskanjem u ritmu. Ivan je nešto manje pričao nego obično, što je u svakom slučaju pohvalno J, ali nije izostala ni pokoja zajebancija na račun benda, Gnjavassima Savića ili ubacivanje Kandžijine i Toxxarine „Miholjac“ u stari hit „Anđeo s greškom“. Dakle, stvarno dobar nastup i uz ovakvo dobro ozvučenje i produkciju Vatrin cilj da (možda) postane naš odgovor na The Killers ili Muse i nije toliko nedostižan.
Karlovačko RockOff bio je pun pogodak u produkcijskom smislu jer ovo je bio koncert gotovo na svjetskoj razini, a pun pogodak bila je i odluka da koncert bude besplatan. Ipak, da se vratim na temu s kojom sam i počeo ovaj report, jedna stvar me baš zanima: prošle godine, u jeku popularnosti „Tanga“, Vatra je imala onaj blesavi nastup u dvorani Gradski vrt – bespla. Sada, u jeku popularnosti „The Voicea“, također nastupaju u Osijeku za badava. Prošlo je nekoliko godina od njihovog zadnjeg nastupa u Oxygenu (pred stotinjak ljudi) i bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi ovih ljudi od sinoć bilo spremno dati 40, 50 ili više kuna da gledaju bend na vrhuncu popularnosti u nekom klupskom prostoru. A ako Vatra s ovakvim hypeom ne može održati komercijalan koncert u ovom gradu, onda i njima i svim ostalim bendovima preporučam da krenu na turneje po Irskoj. U Dublinu zasigurno ima osječke publike, kad je već u Osijeku više nema…
Vatrogasac Hadžo
zlihadzoponovojase 